Nacrt zakona o bezednosti saobraćaja

Nacrt zakona o bezednosti saobraćaja
Nacrt zakona o bezednosti saobraćaja tek je u začetku. Postojeći Zakon o bezbednosti saobraćaja na putevima („Sl. glasnik RS“, br. 41/2009, 53/2010, 101/2011, 32/2013 – odluka US, 55/2014, 96/2015 – dr. zakon, 9/2016 – odluka US, 24/2018, 41/2018, 41/2018 – dr. zakon, 87/2018, 23/2019, 128/2020 – dr. zakon, 76/2023 i 19/2025) Noveliran je 11 puta. Sadrži 353 člana i oko 12 samostalnih članova. Novi Zakon o bezbednosti u saobraćaju (Zakon) mogao bi da donese izmene, koje predviđaju veoma strog stepen sankcija za učinjena dela protiv saobraćaja. Predviđeno je i preventino dejstvo zakona. U pravnoj teoriji, strože sankcije u kaznenom pravu (prekršaji, krivična dela) često može doneti suprotan ili nikakav rezultat. Sa druge strane smatramo da i ne noveliran zakon, ako se primenjuje, tj. ako važi za sve građane – može biti dovoljan.
Uvođenje kamera u vozilima
Jedan od novih predloga u Zakonu jeste video-nadzor u vozilima, tačnije uvođenje obaveznih kamera.
Isto bi se naročito u službenim vozilima, školskim autobusima i komercijalnom transportu, radi lakšeg utvrđivanja odgovornosti u slučaju nezgoda.
Kamera za automobil, omogućava kontinuirano snimanje vožnje. Ovi uređaji beleže sve što se dešava na putu ispred ili iza vozila, pružajući neprekidan video zapis vožnje.
Neprestano snimanje bi bez izmena Krivičnog Zakonika i Ustava bilo protivzakonito i protivustavno. Isto bi predstavljalo pravni presedan, a ne doprinos bezbednosti. Još jedan hronični problem srpskog zakonodavstva, možda i oduvek. Ne vrše se sistemske promene već kozmetičke. Rečju, snimanje nečijeg zadnjeg dela vozila, njegove vožnje i registracionih tablica je povreda privatnosti. U širem smislu, posredno smanjuje vaše ustavno pravo – pravo kretanja, te pravo privatnosti.
Aplikacija za prekršaje
Uprava saobraćajne policije je u prethodnim godinama imala intencije da se razvije aplikacija za Prijavljivanje prekršaja. Takođe na istoj bi vozači mogli tačno da vide i da budu upozoreni na određene prekršaje. Trenutna opcija prijave prekršaja od strane učesnika u prekršaju ili barem oštećenog, je validna i jedino opravdana. Drugi deo predloga, aplikacija koja obaveštava i upzorava je dobrodošla. Ipak smatramo da ista može biti predviđena i pravilnikom, eventualno uredbom. Njen virtuelni život mogao početi čim se aplikacija testira na operativnim sistemima mobilnih uređaja.
Oduzimanje vozila i doživotna zabrana vožnje
Jedna od najozbiljnijih novina odnosi se na mogućnost trajnog oduzimanja vozila vozačima koji učestalo čine teške saobraćajne prekršaje.
Trajno (no uzmimo i uopšte oduzimanje) vozila predstavlja pravno upitni institut. Radi se o privatnoj svojini učinioca. Ukoliko je lice učinilo teško krivično delo svojim vozilom, kao opasnom stvari, validnost ovakve argumentacije stoji. No, ukoliko se radi o grupiš lakših prekršaja ili ponovljenih prekršaja, opet ostajemo u pravnom začaranom krugu. Jer neprikosnovenost privatne svojine ne bi trebalo da ima granice.
Predlog su strože kazne za vožnju pod dejstvom alkohola ili psihoaktivnih supstanci, uključujući automatsko oduzimanje dozvole i vozila. Takođe možda ugledamo i doživotne zabrane vožnje za višestruke povratnike. Po novom Zakonu za ponovno činjenje tih prekršaja imalo bi veće posledice. Dakle posle dve pravosnažne osude, vozači bi, umesto privremeno na dve godine, sada trajno ostajali bez svojih automobila.
Trajno oduzimanje bilo bi upitno rešenje, jer na primer, u krivičnom postupku, nakon veštačenja vozila, ili zaključenja glavnog pretresa ili konačnosti presude potreba za istim vozilom u rukama pravosuđa prestaje. Sankcija po učinioca gubi smisao. Naime, ukolio bi bio osuđen na kaznu zatvora ili mu bude trajno oduzeta voždačka dozvola, što je potpuno neophodno zakonsko rešenje. Rečju, treba ostaviti mogućnost učiniocu da vozilo prenese na supružnika i srodnike do prvog stepena pobočnog srodstva.
Kazne za sporu vožnju
Predlažu se i sankcije za prekomernu sporu vožnju. Ista navodno utiče ne samo na raspoloženje učesnika u saobraćaju, nego i na potencijalne opasnosti, pa i saobraćajne nezgode.
Sankcionisanje prekomerno spore vožnje, kao faktora koji izaziva nervozu, rizična preticanja i dodatne opasnosti u saobraćaju. Ovakvo zakonsko rešenje postoji u pojedinim Saveznim državama SAD. U Srbiji ovakvo rešenje je nesvrsishodno. Na primer zbog zastarelog voznog parka, saobraćajne infrastukture koja je inferiorna u odnosu na SAD pogotovo u megapolisima i sl.
Uvođenje kazni za vozače kamiona
Izmene bi bile usmerene pre svega na kazne zbog nebezbednog prenosa tereta.
Zakon bi pratilo i uvođenje sankcija za vozače kamiona. Tj. one koji ne prekrivaju teret ceradama (ne ograničavajući se na iste). Ovakvo ponašanje dovodi do čestih slučajeva oštećenja vozila i ugrožavanja bezbednosti na autoputevima usled ispadanja materijala iz prikolica. Češće kažnjavanje, tj. regulisanje saobraćaja po već postojećim normama, za početak bilo bi poželjno. Naknada štete preko pravosuđa, u slučaju da oštećeni posvedoči kakavom razumnom roku za suđenje devalvirala bi potrebu za tupljenjem oštrice prava drakonskim kaznama. Oštećeni nakon osuđujuće presude protivu okrivljenog može zatražiti naknadu štete u parničnom postupku. Sinergija i ,,brzina’’ ovih postupaka, po mišljenju autora ovog članka, svrsishodnija je.
Snimci i fotografije – dokaz u saobraćajnim prekršajima
Postoji mogućnost da se u Zakonu predvidi i korišćenje ličnih snimaka i fotografija kao validnog dokaza u saobraćajnim prekršajima. Takva praksa postoji npr. u Norveškoj, Kataru i drugim zemljama.
S obzirom da u srpskom pozitivnopravnom sistemu, a konkretno u užem smislu kaznenom pravu lična fotografija nema dokaznu vrednost ovakvo menjanje opštih normi bilo bi štetno, ali i nesistemsko. Ili će se kroz pregršt procesnih i materijalnih zakona ovakva opcija prvo postaviti na zdrave noge ili će se provući ovakva ,,zakrpa’’, koja bi mogla biti i zloupotrebljena.
Strože kazne za nevezivanje pojasa
Kazne za vozače čiji putnici nisu vezani, sa ciljem povećanja upotrebe sigurnosnog pojasa, posebno na zadnjim sedištima, našlo se u predlozima novog Zakona. S obzirom da je ovde štićeno lice putnik u vozilu, a ne treće lice učesnik u saobraćaju, postoji bojazan da se radi se materijalnom potezu.
Predlagači zakona (Agencija za bezbednost saobraćaja) možda će izaći sa predlogom da i vozači u putničkim vozilima snose odgovornost ukoliko lica u njihovom vozilu nisu vezana.
Ovakva vrsta pasivne odgovornosti, je pravno nezrela i predstavlja širenje mogućnosti za materijalno dejstvo iznad navedene norme. Rečju, ukoliko prevozite lice koje nema sredstava, lakše je kazniti vlasnika vozila, za kog se barem teoretski predpostavlja da ima sredstava. Pragmatično, ali bez pravno terorijskih temelja.
Uređenje statusa električnih trotineta i skutera
U novom nacrtu Zakona možemo naći i uređenje statusa električnih trotineta i skutera, s obzirom na to da ih često voze maloletnici bez poznavanja pravila, kao i zabrana kretanja ovih vozila trotoarima.
Bolja zaštita pešaka i dece
Bolja zaštita pešaka i dece, uključujući zone sa ograničenjem brzine od 30 km/h oko škola, vrtića i igrališta, uz upotrebu kamera umesto ležećih policajaca moglo bi biti jedno od rešenja. Glavna zamerka bi bila upoterba kamera umesto ležećih prepreka. Rečju, kamere ispred osnovnih škola predstavljaju možda već i neophodnost, ali lišiti najmlađe pripadnike društva i fizičke barijere koja im štiti život je najblaže rečeno diskutabilno.
Lokalne samouprave
Povećanje odgovornosti lokalnih samouprava za stanje signalizacije, bezbednost pešačkih prelaza i funkcionisanje javnog prevoza, takođe može biti novo rešenje i to je nesporno i opravdano.
Nagrade za savesne vozače
Agencija za bezbednost saobraćaja možda u svoj nacrt uvrsti i uvođenje sistema nagrađivanja savesnih vozača, kroz popuste na registraciju i sl. Smatramo da je i ovde neophodno sistemsko reenje, ne samo kroz jedan zakon, tako i beneficije za vozila koja su imala nulti malus u procentima koje podstiču čak i grpaciju vozača koja ima dosije prekršajnih naloga. Naime, vremenom određeno lice stiče pravo brisanja prekršajne evidencije iz sistema, smanjenje vremenskog perioda za savesne vozače bilo bi dobar podsticaj.
Zakon o bezbednosti saobraćaja na putevima („Sl. glasnik RS“, br. 41/2009, 53/2010, 101/2011, 32/2013 – odluka US, 55/2014, 96/2015 – dr. zakon, 9/2016 – odluka US, 24/2018, 41/2018, 41/2018 – dr. zakon, 87/2018, 23/2019, 128/2020 – dr. zakon, 76/2023 i 19/2025)
https://www.paragraf.rs/propisi/zakon_o_bezbednosti_saobracaja_na_putevima.html
Nacrt zakona o bezednosti saobraćaja
Nacrt zakona o bezednosti saobraćaja