
Srbija do 2030. planira 45% električne energije iz obnovljivih izvora
Srbija je usvojila Integrisani nacionalni klimatski i energetski plan (INEKP – Integrisani nacionalni klimatski i energetski plan) sa ciljem da se uskladi sa regulativom Evropske unije i smanji zavisnost od fosilnih goriva. Prema ovom dokumentu, do 2030. godine više od 45% ukupne potrošnje električne energije trebalo bi da dolazi iz obnovljivih izvora energije (OIE – obnovljivi izvori energije).
Koliki su trenutni kapaciteti i šta još treba da se izgradi?
Trenutno, Srbija raspolaže sa oko 800 MW instalisanih kapaciteta iz vetroelektrana i solarnih parkova. Očekuje se da do kraja godine taj broj dostigne 1 GW. Međutim, da bi se ispunio plan INEKP-a, u naredne četiri do pet godina moraće da se izgradi dodatnih 2,5 GW novih postrojenja.
Spora realizacija i regulatorne prepreke
Iako interesovanje investitora postoji, izgradnja novih projekata ide sporim tempom. Od projekata koji su pobedili na aukcijama 2023. godine, samo jedan vetropark je u potpunosti završen i priključen na mrežu. Većina drugih projekata još je u fazi izgradnje ili nije ni započela.
Jedan od ključnih problema je složenost procesa. Od dobijanja brojnih dozvola, preko finansiranja, do kašnjenja u isporuci opreme kao što su vetrogeneratori, solarni paneli i transformatori. Dodatni izazov predstavljaju i nedavne izmene uredbi. Predviđaju da se nove studije priključenja na mrežu neće izrađivati narednih godinu dana, čime su novi veliki projekti faktički odloženi.
Ciljevi INEKP-a i energetska tranzicija
Glavni stubovi INEKP-a uključuju:
- povećanje udela OIE u energetskom miksu,
- mere energetske efikasnosti radi smanjenja ukupne potrošnje,
- smanjenje upotrebe lignita,
- doprinos značajnom smanjenju emisija gasova sa efektom staklene bašte (GHG – Greenhouse Gases).
Prema planu, udeo OIE u bruto finalnoj potrošnji energije treba da poraste na 33,6%, dok bi udeo u proizvodnji električne energije trebalo da premaši 45% do 2030. godine.
Podrška međunarodnih institucija
Srbija već sarađuje sa međunarodnim finansijskim institucijama na unapređenju energetske tranzicije. Potpisani su sporazumi sa Evropskom bankom za obnovu i razvoj (EBRD – European Bank for Reconstruction and Development) u vrednosti od 40,5 miliona evra, koji će omogućiti prelazak deset toplana u Srbiji na korišćenje obnovljivih izvora.
Konferencija OIE Srbija 2025
Ključne teme energetske tranzicije biće u fokusu konferencije OIE Srbija 2025, koja će se održati 17. i 18. septembra u Vrdniku. Očekuje se prisustvo poslovne zajednice, investitora, međunarodnih organizacija i državnih institucija. Biće predstavljene analize drugog kruga aukcija, aktuelna dešavanja u regionu i rast kapaciteta OIE u Evropi.
Nezakonito pružanje pravnih usluga: Sve što treba da znate o nadripisarstvu
Nezakonito pružanje pravnih usluga, poznato i kao nadripisarstvo, predstavlja krivično delo. Isto je propisano u Krivičnom zakoniku Republike Srbije, tačnije u članu 342, koji se nalazi u glavi trinaestoj posvećenoj krivičnim delima protiv pravosuđa. Ovo delo ima za cilj zaštitu advokatske profesije od nelojalne konkurencije, ali i zaštitu stranaka od neprofesionalnog zastupanja, kao i države zbog poreskih prihoda koje advokati uplaćuju. U ovom članku detaljno ćemo objasniti šta je nadripisarstvo, ko su nadripisari, kakve posledice ovo delo nosi, i zašto je važno obratiti se isključivo ovlašćenim pravnim stručnjacima, poput advokata.
Šta je nadripisarstvo?
Nadripisarstvo je neovlašćeno bavljenje pružanjem pravne pomoći uz naknadu, što je izričito zabranjeno Krivičnim zakonikom. Ovo krivično delo ne odnosi se samo na krivične postupke, već obuhvata i parnične, upravne i druge vrste postupaka. Prema članu 342 Krivičnog zakonika:
Ko se neovlašćeno i uz naknadu bavi pružanjem pravne pomoći, kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do dve godine.
Ključni element ovog dela je bavljenje, što znači da se ne radi o jednokratnom aktu, već o kontinuiranom pružanju pravnih usluga uz naknadu. Ako lice, na primer, napiše samo jednu tužbu, to neće biti dovoljno za kvalifikaciju krivičnog dela, osim ako se ne dokaže namera za daljim nezakonitim pružanjem usluga. Dokazivanje namere može biti izazovno, ali sud može uzeti u obzir, na primer, postojanje organizovane kancelarije za prijem klijenata kao dokaz kontinuiranog bavljenja.
Ko su nadripisari?
Nadripisari su osobe koje neovlašćeno pružaju pravne usluge, često bez odgovarajuće stručne spreme ili ovlašćenja. U praksi, to su često lica koja su imala dodira sa pravosudnim sistemom, poput:
- Bivših ili trenutnih zaposlenih u sudovima, kao što su daktilografkinje koje godinama pišu presude po diktatu sudija i steknu dovoljno znanja da samostalno sastavljaju tužbe ili odgovore na tužbe.
- Zaposleni u opštinama ili kompanijama koji su u okviru svog posla pisali pravne akte, poput ugovora ili zahteva.
- Stručnjaci iz osiguravajućih kompanija koji imaju iskustvo u oblasti naknade šteta i nude pravnu pomoć u sudskim postupcima za naknadu štete.
- Vlasnici radnji u blizini sudova, poput kopirnica ili prodavnica obrazaca, koji prikriveno sastavljaju pravne podneske za novčanu naknadu.
Ove osobe često deluju pod maskom drugih poslova, ali njihove aktivnosti prelaze granice zakona kada počnu da pružaju pravnu pomoć uz naplatu, bez potrebnih kvalifikacija ili ovlašćenja.
Zašto je nadripisarstvo problem?
Nezakonito pružanje pravnih usluga ima više negativnih posledica:
- Nelojalna konkurencija advokatima: Advokati prolaze kroz rigoroznu obuku, polažu pravosudni ispit i podležu strogim etičkim pravilima. Nadripisari, s druge strane, zaobilaze ove standarde, nudeći usluge po nižim cenama.
- Rizik za stranke: Osobe koje koriste usluge nadripisara izlažu se riziku od neprofesionalnog zastupanja, što može dovesti do gubitka spora ili štete.
- Uticaj na pravosudni sistem: Nadripisarstvo može ometati utvrđivanje činjenica u sudskim postupcima, čime se ugrožava funkcionisanje pravosuđa.
- Poreski gubitak za državu: Advokati plaćaju poreze na svoje usluge, dok nadripisari često rade „na crno“, izbegavajući poreske obaveze.
Stručnost nadripisara: Da li je važna?
Pitanje stručnosti nadripisara je složeno. Naime, stručna sprema nije ključni element za utvrđivanje ovog krivičnog dela. Na primer, diplomirani pravnik bez položenog pravosudnog ispita može biti stručan za pružanje pravnih saveta, ali ako piše podneske uz naplatu, on postaje nadripisar jer nema ovlašćenje za takvu delatnost. Slično tome, pravnik koji radi u kompaniji i posle radnog vremena piše tužbe za novac, takođe vrši ovo krivično delo.
Zanimljivo je uporediti nadripisarstvo sa sličnim krivičnim delima, poput nadriljekarstva (član 254 Krivičnog zakonika). Dok je za nadriljekarstvo ključno pitanje stručne spreme (lekar mora imati odgovarajuće obrazovanje), kod nadripisarstva fokus je na neovlašćenom bavljenju. To znači da čak i ako je nadripisar stručniji od pojedinog advokata, njegovo delovanje je nezakonito jer nije ovlašćeno.
Prema Zakonu o parničnom postupku, punomoćnik fizičkog lica može biti samo advokat, krvni srodnik u pravoj liniji, brat, sestra, bračni drug ili predstavnik službe pravne pomoći sa položenim pravosudnim ispitom. Ova lica, čak i ako nemaju pravno obrazovanje, neće biti smatrana nadripisarima jer njihovo delovanje nije protivzakonito.
Naknada kao ključni element nadripisarstva
Jedan od ključnih elemenata ovog krivičnog dela je naknada. Zakon ne precizira da naknada mora biti novčana – može biti i nenovčane prirode. Međutim, dokazivanje naknade može biti izazovno, posebno ako se radi o „isplati ispod stola“. Besplatno pružanje pravne pomoći, s druge strane, ne ispunjava uslove za ovo krivično delo. Ipak, teško je zamisliti da neko kontinuirano pruža pravne usluge bez ikakve naknade, što dodatno komplikuje dokazivanje.
U praksi, nadripisari često nude usluge po nižim cenama od advokata, što privlači klijente, ali i održava ovu nezakonitu praksu. Na primer, vlasnik radnje za prodaju obrazaca koji piše podneske verovatno ne radi to besplatno, već naplaćuje usluge, često u gotovini, što otežava praćenje.
Kazne za nadripisarstvo
Za neovlašćeno pružanje pravnih usluga predviđene su sledeće kazne:
- Novčana kazna
- Zatvor do dve godine
U praksi, sudovi retko pribegavaju zatvorskoj kazni, već se češće odlučuju za novčanu kaznu ili uslovnu osudu. Ovo zavisi od težine prekršaja, učestalosti radnji i dokaza o kontinuiranom bavljenju.
Besplatna pravna pomoć i advokatura
U Srbiji, jedina ovlašćena lica za pružanje pravne pomoći su advokati i službe pravne pomoći osnovane pri jedinicama lokalne samouprave. Advokati su profesionalci koji poseduju odgovarajuće obrazovanje, položen pravosudni ispit i podležu strogim pravilima Advokatske komore Srbije. Službe pravne pomoći, s druge strane, pružaju besplatnu pravnu pomoć građanima koji ispunjavaju određene uslove, a njihovi predstavnici moraju biti diplomirani pravnici sa položenim pravosudnim ispitom.
Besplatna pravna pomoć je važan mehanizam za one koji ne mogu priuštiti advokata, ali je ključno obratiti se ovlašćenim službama ili advokatima kako bi se izbegli rizici povezani sa nadripisarstvom.
Kako izbeći nadripisare?
Da biste bili sigurni da primate stručnu i zakonitu pravnu pomoć, uvek se obratite:
- Advokatu upisanom u imenik Advokatske komore Srbije.
- Službi pravne pomoći pri vašoj opštini, ukoliko ispunjavate uslove za besplatnu pravnu pomoć.
Ako sumnjate da je neko lice neovlašćeno pružalo pravne usluge, možete se obratiti nadležnim organima ili Advokatskoj komori Srbije radi provere i podnošenja prijave.
Zaključak
Nezakonito pružanje pravnih usluga, odnosno nadripisarstvo, ozbiljan je problem koji ugrožava pravosudni sistem, advokatsku profesiju i interese stranaka. Ovo krivično delo nije samo pitanje stručnosti, već pre svega neovlašćenog bavljenja pravnim uslugama uz naknadu. Kako biste izbegli rizike i bili u skladu sa zakonom, uvek se obratite ovlašćenim pravnim stručnjacima.
Pravna zaštita inovacija i znanja u IT startapima: autorsko pravo, patent i klauzula zabrane konkurencije
Zaštitita softvera
Zašto je važno da IT startap pravovremeno zaštiti ono što razvija?
IT startapi se oslanjaju na inovaciju – bilo da je u pitanju softver, algoritam, mobilna aplikacija ili kompleksan sistem. Ako ono što razvijate nije pravno zaštićeno, rizikujete da neko kopira, preradi ili preuzme ključne delove vašeg rada bez posledica. Upravo zato je važno razumeti kada i kako vaša rešenja stiču pravnu zaštitu. Bilo kao autorsko delo ili kao patent. Kao i koje dodatne mere mogu pomoći u očuvanju konkurentske prednosti, poput klauzule o zabrani konkurencije.
Autorsko pravo: štiti softver i pripremne materijale
Šta se štiti kao autorsko delo?
Po Zakonu o autorskom i srodnim pravima, softver je autorsko delo ako je „originalna duhovna tvorevina izražena u određenoj formi“ (član 2). To znači da vaš izvorni kod, korisnički interfejs, prateća dokumentacija i čak pripremni materijali mogu biti zaštićeni – sve dok nose pečat vaše autorske originalnosti.
➡ Primer 1: Programer razvija mobilnu aplikaciju za zdravstveni monitoring. Ukoliko je sam osmislio kod i arhitekturu, a sve je dokumentovano – celokupan materijal automatski uživa zaštitu kao autorsko delo.
➡ Primer 2: Tim UI dizajnera kreira prototip interfejsa u Figma okruženju – ako je taj prototip originalan, on je takođe autorsko delo, bez obzira što softver još nije gotov.
📌 Zaštita nastaje automatski – nije potrebno registrovati autorsko pravo, ali se registracija preporučuje kao dokaz u slučaju spora.
Patent: štiti tehničko rešenje – ali ne ideju
Kada je moguće zaštititi softver kao patent?
Zakon o patentima (čl. 5 i 9) navodi da se kao patent može štititi tehničko rešenje koje je novo, ima inventivni nivo i industrijsku primenljivost. Sami algoritmi i ideje nisu patentabilni – ali ako vaš softver rešava tehnički problem (npr. unapređuje sigurnost sistema, način enkripcije, upravljanje hardverom), moguće je podneti prijavu za patent.
➡ Primer 1: Tim razvija sistem za automatsko prepoznavanje pretnji u IoT uređajima na osnovu bihevioralne analize – moguće je podneti zahtev za patent, jer rešenje ima tehnički karakter.
➡ Primer 2: Softver koji generiše memes na osnovu popularnih šablona – neće biti predmet patenta jer nema tehnički efekat u smislu unapređenja tehnologije.
📌 Prijava patenta se podnosi Zavodu za intelektualnu svojinu. Prethodno treba sprovesti ispitivanje novosti u bazi Svetske organizacije za intelektualnu svojinu (WIPO).
Klauzula zabrane konkurencije: čuvanje znanja u firmi
Kako sprečiti da znanje ode kod konkurencije?
U uslovima kada je programerski kadar deficitaran, startapi se često suočavaju sa odlaskom ključnih ljudi koji znaju kako firma „diše“. Klauzula o zabrani konkurencije reguliše to da zaposleni – za vreme i nakon prestanka radnog odnosa – ne može raditi za konkurenciju ili osnovati sopstveni startap u istoj oblasti.
Prema Zakonu o radu (član 161), da bi ova klauzula bila važeća:
- mora biti ugovorena pisanim putem,
- odnosi se na najviše dvanaest meseci nakon prestanka rada,
- i zaposleni mora za to primati odgovarajuću novčanu naknadu.
➡ Primer 1: Startap ugovara sa backend developerom klauzulu zabrane konkurencije na 6 meseci uz 30% osnovne zarade mesečno kao naknadu. Klauzula je punovažna.
➡ Primer 2: Klauzula zabranjuje rad u istoj industriji bez vremenskog ograničenja i bez naknade – nije važeća i može se poništiti pred sudom.
📌 Najefikasnije je ovu klauzulu ugraditi direktno u ugovor o radu, uz jasno definisane konkurentske aktivnosti i period zabrane.
Zaključak: Pravna zaštita nije luksuz – već nužnost
Startapi se često fokusiraju isključivo na proizvod i tržište, zanemarujući pravnu osnovu zaštite onoga što su stvorili. Kombinacijom autorskog prava, patenta i ugovornih mehanizama, moguće je zaštititi proizvod, znanje i ljudske resurse. Ulaganje u pravnu sigurnost startapa nije prepreka – to je preduslov za njegov održiv rast i izlazak na globalno tržište.
https://www.paragraf.rs/propisi/zakon_o_patentima.html
https://www.paragraf.rs/propisi/zakon_o_autorskom_i_srodnim_pravima.html
Bezbednost i zdravlje na radu: Šta morate da uradite UŽASNO BRZO da izbegnete ogromne kazne?
Bezbednost i zdravlje na radu.
Zamislite ovo: Inspekcija nailazi nenajavljeno u vašu firmu. Traži dokumentaciju o bezbednosti na radu, a vi nemate ništa spremno. Kazna? Do 2 MILIONA DINARA za mikro preduzeća, a za veće firme – još više.
Da li ste sigurni da nećete biti sledeći?
Zakon o bezbednosti i zdravlju na radu (ZZNR) je na snazi, a rok za usklađivanje je istekao. Ali još uvek možete izbeći katastrofu – ako HITNO PREDUZMETE AKCIJU.
Evo šta vam URGENTNO treba:
1. Šta vas bukvalno uništava ako ovo zanemarite?
Neispunjavanje obaveza može dovesti do:
✔ Novčanih kazni od 50.000 do 2.000.000 dinara (zavisi od veličine firme)
✔ Privremenog zaustavljanja rada dok se ne ispravi sve
✔ Krivične odgovornosti ako se neko povredi ili pogine zbog vašeg nemara
Primer iz prakse:
*Preduzeće iz Novog Sada nije imalo procenu rizika. Radnik se teško povredio. Kazna? 1,5 MILIONA dinara + sudski proces.
2. Šta KONKRETNO morate da uradite? (Korak po korak)
✔ Obavezni dokumenti koje inspekcija TRAŽI
- Procena rizika (mora biti pisana i ažurna)
- Plan za hitne situacije (požar, nesreće)
- Evidencija obuka zaposlenih (mora biti potpisana)
- Zdravstveni pregledi (pre zapošljavanja i periodično)
✔ Obuka zaposlenih – ne možete da je zaobiđete
Svaki radnik MORA da prođe obuku o:
- Rukovanju opremom
- Postupanju u nuždi
- Zaštiti od štetnih faktora
Bez obuke = kazna.
✔ Zaštitna oprema – besplatno za radnike
Ako vaši ljudi rade u opasnim uslovima, DUŽNI STE da im obezbedite:
- Šlemove, zaštitne naočare, rukavice
- Odeću otpornu na vatru ili hemikalije
- Disanje za zaštitu od prašine i gasova
3. „Ali ja nemam vremena / ne znam kako / skupo je…“
Razumemo. Ali evo tri rešenja:
Opcija 1: Uradite sami (ali rizikujete greške)
Možete pokušati da sami sastavite dokumentaciju. Ali ako inspekcija nađe nedostatke – kazna je sigurna.
Opcija 2: Platite konsultanta
Cena? Zavisi od veličine vašeg privrednog društva.
Opcija 3: Pravna zaštita po fiksnoj ceni
Advokatska kancelarija vam može dati rešenje za bezbednost na radu:
✔ Procena rizika + dokumentacija (spremno za 7 dana)
✔ Obuka zaposlenih (organizujemo za vas)
✔ Zaštita od inspekcija (ako dođu, mi vas branimo)
4. Šta dalje?
Ako ovo ignorišete, inspekcija MOŽE DOĆI SUTRA.
💡 besplatne konsultacije na radivoje.rankovic@gmail.com
https://www.paragraf.rs/propisi/zakon_o_bezbednosti_i_zdravlju_na_radu.html
Šta znači zamrzavanje preduzetničke radnje i kako se sprovodi?
Zamrzavanje preduzetničke radnje ili privremeni prekid poslovanja preduzetnika predstavlja korisnu opciju za one koji žele da privremeno obustave delatnost bez zatvaranja radnje. Ova procedura poznata je kao „promena vremena trajanja preduzetnika“ i sprovodi se pred Agencijom za privredne registre (APR), bez potrebe za navođenjem razloga.
Kako izgleda procedura u praksi?
Preduzetnik podnosi registracionu prijavu promene podataka, uz tzv. Dodatak 06 koji obuhvata prekid i nastavak obavljanja delatnosti. Prijavi se prilaže dokaz o uplati naknade, a cela procedura može se obaviti i elektronski.
Od decembra 2023. sve vrste prijava mogu se podneti elektronski putem portala APR, što značajno pojednostavljuje postupak.
✅ Prema članu 90 Zakona o privrednim društvima, prekid delatnosti se registruje i ne može imati retroaktivno dejstvo. Takođe, preduzetnik mora istaći obaveštenje o prekidu na mestu obavljanja delatnosti.
Ko ima pravo na zamrzavanje posla?
Prema zakonu, samo preduzetnici mogu da zamrznu svoju delatnost. Privremeni prekid poslovanja nije dozvoljen za privredna društva.
Zamrzavanje ne podrazumeva brisanje PIB-a niti zatvaranje radnje, već samo pauziranje obaveza prema državi — osim ako preduzetnik odluči drugačije.
Koliko dugo može trajati mirovanje?
Zakon ne propisuje maksimalno trajanje prekida. Postoji mogućnost da se zamrzavanje prijavi sa unapred određenim datumom početka i završetka, ali i da traje „do ponovnog prijavljivanja“.
🔎 Minimalno trajanje mirovanja je 24 sata. Datum prekida i datum nastavka ne smeju biti isti.
Šta je sa poreskim obavezama?
Za paušalno oporezovane preduzetnike, izmenama Zakona o porezu na dohodak građana od 1. januara 2023. ukinuta je obaveza podnošenja prijave PPDG-1R. APR automatski dostavlja podatke Poreskoj upravi, koja zatim izdaje rešenje o obustavi poreskih obaveza za period mirovanja.
Ako preduzetnik ima dugove, može ih izmiriti pre zamrzavanja ili tražiti reprogram. U periodu mirovanja, po pravilu, ne nastaju nove obaveze.
Kako se ponovo aktivira rad?
Kao i za prekid, nastavak delatnosti se registruje prijavom promene podataka uz dodatak 06. Potrebno je navesti novi datum početka poslovanja i uplatiti taksu. I ovaj postupak moguć je i elektronski.
Praktičan primer
Petar Petrović, preduzetnik koji se bavi edukacijama iz digitalnog marketinga, odlučio je da pauzira radnju tri meseca zbog porodičnih obaveza. Kroz portal APR podneo je prijavu za privremeni prekid sa datumom početka za deset dana unapred. Nakon toga, nije imao nove poreske obaveze, a rad je ponovo prijavio istim putem tri meseca kasnije — sve bez potrebe da gasi ili iznova osniva svoju radnju.
Posebne okolnosti i izuzeci
Za određene delatnosti, poput privatnih zdravstvenih praksi (apoteke, ordinacije), može postojati ograničenje trajanja mirovanja, u skladu sa Zakonom o zdravstvenoj zaštiti.
Takođe, ako se preduzetnica nalazi na trudničkom bolovanju, preporučuje se da pre podnošenja prijave za zamrzavanje kontaktira RFZO radi preciziranja početka mirovanja.
Šta se dešava sa zaposlenima?
Zamrzavanje preduzetničke radnje nije osnov za automatski raskid ugovora o radu. Moguće je:
- Dogovoriti sporazumni raskid,
- Pokrenuti otkazni postupak zbog smanjenog obima posla,
- Ili, u retkim slučajevima, plaćati zarade i doprinose iako se rad formalno ne obavlja.
Razlika u odnosu na zatvaranje radnje
Za razliku od potpunog gašenja, gde preduzetnik gubi svojstvo i mora iznova da registruje radnju i otvori novi PIB, privremeni prekid je reverzibilan i bez trajnih posledica po status preduzetnika.
Zakonska osnova
- Član 88: Preduzetnik može obavljati sve dozvoljene delatnosti koje ispunjavaju propisane uslove.
- Član 90: Obaveza obaveštenja o prekidu i zabrana retroaktivnog evidentiranja.
- Član 91: Gubitak statusa preduzetnika i brisanje iz registra u slučaju trajnog prekida.
- Član 92: Mogućnost nastavka rada u formi privrednog društva.
https://www.paragraf.rs/propisi/zakon_o_privrednim_drustvima.html
Kada poslodavac može da vas uputi na rad u drugo mesto
Upućivanje na rad u drugo mesto-remeštaj zaposlenog u drugo mesto rada regulisan je Zakonom o radu Republike Srbije, konkretno članovima 171. i 173. Međutim, iako zakon na prvi pogled daje jasne smernice, u praksi dolazi do brojnih zloupotreba i nepoštovanja propisa.
Koji su uslovi za zakonit premestaj zaposlenog?
Prema članu 173. Zakona o radu, poslodavac može prebaciti zaposlenog na rad u drugo mesto ukoliko su ispunjena SVA sledeća kumulativna uslova:
- Udaljenost do novog mesta rada je manja od 50 km,
- Organizovan je redovan prevoz koji omogućava blagovremeni dolazak i povratak sa posla,
- Zaposlenom je obezbeđena nadoknada troškova prevoza u visini cene karte javnog saobraćaja,
- Delatnost poslodavca je takve prirode da se redovno obavlja i van sedišta firme ili njenog organizacionog dela.
Ukoliko svi ovi uslovi nisu ispunjeni, potrebno je zaključiti aneks ugovora o radu, u skladu sa članom 171. Zakona, što znači da je potrebna saglasnost zaposlenog.
Šta se dešava u praksi?
U praksi, poslodavci često ignorišu zakonske obaveze. Tako se:
- zaposleni upućuju na rad na velike udaljenosti, bez realne mogućnosti blagovremenog dolaska i povratka,
- ne vrši analiza opravdanosti premestaja,
- zanemaruje činjenica da je moguće obezbediti radnika na drugi način,
- koristi premestaj kao vid kazne za zaposlene koji ukazuju na nepravilnosti.
Na čemu poslodavci najčešće greše?
Sudovi u Srbiji su utvrdili sledeće ključne propuste:
- Nepostojanje stvarne potrebe za premestajem;
- Neopravdan izbor konkretnog zaposlenog (nema obrazloženja zašto baš taj radnik);
- Zanemarivanje bližih radnika, koji bi mogli obavljati posao u novoj jedinici;
- Formalno ispunjeni uslovi, ali bez suštine – npr. prevoz postoji, ali ne omogućava blagovremen dolazak.
Šta mora da sadrži zakonito rešenje o premeštaju?
Rešenje koje donosi poslodavac mora da sadrži:
- Obrazloženje zašto postoji manjak radnika u novoj jedinici;
- Razlog zašto je izabran baš taj zaposleni;
- Proveru postojanja bližih radnika koji mogu biti premešteni;
- Dokaz da su kumulativno ispunjeni svi uslovi iz člana 173 Zakona o radu.
U praksi se najčešće navodi samo fraza „zbog potreba procesa rada“, što sudovi ocenjuju kao nedovoljno i nezakonito.
Dva primera loše prakse
- Premestaj sindikalnog predstavnika iz centralnog sedišta firme u udaljeno pogon, bez obrazloženja i bez ispunjenih uslova iz člana 173. Sud je poništio rešenje kao odmazdu.
- Zaposleni iz Beograda premešten u malo mesto na 48 km udaljenosti, iako je bilo zaposlenih iz obližnjih mesta. Prevoz nije bio organizovan. Sud je zaključio da nije ispunjen uslov „blagovremenog dolaska“.
Relevantna sudska praksa (presude na teritoriji Srbije)
- Presuda Apelacionog suda u Beogradu, Gž1 3456/2021
- Presuda Apelacionog suda u Novom Sadu, Gž1 1122/2020
- Presuda Apelacionog suda u Kragujevcu, Gž1 240/2019
- Presuda Vrhovnog kasacionog suda, Rev2 2714/2018
- Presuda Apelacionog suda u Beogradu, Gž1 889/2023
Zaključak
Premestaj zaposlenog nije dozvoljen bez zakonske osnove i bez detaljnog obrazloženja. Poslodavci koji koriste ovu meru kao vid represije rizikuju poništaj svojih odluka na sudu. Zaposleni imaju pravo da traže zaštitu, uključujući i privremene mere.
Izvori
Da li poslodavac može da vas premesti na drugi posao bez vašeg pristanka?
Privremeni premeštaj – zakonska mogućnost
Premeštaj na drugi posao. Zakon o radu Republike Srbije predviđa mogućnost da poslodavac, u posebnim situacijama, zaposlenog privremeno rasporedi na druge odgovarajuće poslove, bez potrebe za izmenom ugovora o radu. To je moguće samo ako je potrebno da se određeni posao izvrši bez odlaganja, i to najduže 45 radnih dana u periodu od 12 meseci, bez potrebe za aneksom ugovora.
U tom slučaju, zaposleni mora imati istu vrstu i stepen stručne spreme kao za poslove koje redovno obavlja. Zaposleni zadržava osnovnu zaradu sa svog prethodnog mesta ako je to povoljnije za njega, a ako su novi poslovi bolje plaćeni – ima pravo na uvećanu zaradu.
Primer iz prakse
Petar Petrović, zaposlen kao pravnik kod jednog poslodavca, ima ugovorenu poziciju u sektoru za ugovore. Kada je koleginica iz HR sektora odsustvovala, poslodavac mu je usmeno naložio da obavlja i njene poslove. Međutim, za te poslove potrebna je ekonomska, a ne pravna stručna sprema.
Petar je odbio nalog pozivajući se na član 171 Zakona o radu, koji dozvoljava premeštaj samo ako se i dalje radi o poslovima u okviru iste vrste i istog stepena stručne spreme.
Kada je premeštaj nezakonit?
Premeštaj je nezakonit ako:
- zaposleni nema istu vrstu i stepen stručne spreme za novi posao;
- posao nije hitan i ne zahteva momentalno izvršenje;
- zaposleni nije dobio rešenje u pisanoj formi (ako je u pitanju privremeni raspored);
- ili ako se premeštaj pokušava sprovesti trajno, bez ponude aneksa ugovora o radu.
Sudska praksa
- Rešenje VKS Rev2 2101/2021 od 14.10.2021.
Vrhovni kasacioni sud je poništio otkaz zaposlenoj koja je odbila trajni premeštaj na niže rangirano radno mesto, jer joj nije bio ponuđen aneks ugovora u skladu sa članom 172 Zakona o radu. - Presuda VKS Rev2 2123/2020 od 24.3.2021.
Sud je zauzeo stav da je nezakonito premeštanje zaposlenog iz sektora marketinga u proizvodnju, iako je poslodavac tvrdio da oba mesta traže višu stručnu spremu. Sud je ocenio da se radi o različitim vrstama stručnosti. - Presuda VKS Rev2 2429/2019 od 10.6.2020.
Zaposleni je premesten bez pisanog rešenja i na posao niže stručne spreme. Sud je naložio vraćanje na prethodno radno mesto i isplatu razlike u plati.
Zaključak
Zaposleni može da bude premešten samo ako novi posao:
- odgovara njegovoj stručnoj spremi (vrsti i stepenu),
- ne predstavlja degradaciju,
- i ako je u skladu sa zakonskim procedurama.
U suprotnom, zaposleni ima pravo da odbijanje takvog naloga ne bude osnov za otkaz. Pre bilo kakvog potpisivanja aneksa ili prihvatanja naloga – preporučuje se pravna konsultacija.
https://www.paragraf.rs/propisi/zakon_o_radu.html
Odgovornost za štetu na putu
Odgovornost za štetu na putu – javna preduzeća, organi i ustanove
Odgovornost za štetu na putu – javna preduzeća, organi i ustanove. Oštetili ste vozilo na udarnoj rupi? Pala vam je bandera ili grana na auto? Ovo su samo neki od primera kada imate pravo na naknadu štete od javnog preduzeća, organa ili ustanove zadužene za održavanje puta ili komunalne infrastrukture.
Kako do naknade štete?
Važno: svaki korak koji sledi morate precizno ispoštovati, kako bi vaš zahtev za naknadu bio uspešan.
1. Bezbednost na prvom mestu
- Zaustavite se na bezbednom mestu.
- Uključite sva četiri migavca.
- Obucite reflektujući prsluk i pažljivo izađite iz vozila.
- Ako auto ostaje na putu, postavite sigurnosni trougao:
- 10 metara iza vozila u naselju.
- 50 metara van naselja.
2. Pozovite policiju
Policija treba da izađe na lice mesta i sačini zapisnik.
Taj dokument je ključan kao dokaz. Njegovo izdavanje se plaća, ali će vam ti troškovi kasnije biti nadoknađeni.
3. Dokumentujte situaciju
Fotografišite sve, pre uklanjanja vozila:
- Vozilo iz više uglova.
- Sva oštećenja (svaki deo posebno).
- Rupu ili uzrok nezgode.
- Znakove ograničenja brzine (posebno ako je više od 50 km/h).
Napravite i video snimak ako je moguće.
Napomena: Neki kvarovi (npr. amortizer, letva volana, pumpa, osovina itd.) možda neće biti vidljivi, ali ih ipak možete navesti u tužbi.
4. Pronađite svedoke
Ako ima svedoka, zapišite njihove podatke. Njihovo svedočenje može biti ključni dokaz pred sudom.
5. Odmah kontaktirajte osiguranje
- Idite u svoju osiguravajuću kuću.
- Procenitelj će izvršiti uvid i sačiniti zapisnik o oštećenju.
Ako je auto neispravan:
- Pitajte da li procenitelj može da izađe na teren – u servis ili drugu lokaciju.
- Tako izbegavate više puta plaćanje šlep službe.
6. Podnesite zahtev za odštetu
Zahtev šaljete preduzeću zaduženom za održavanje puta. Uz zahtev priložite:
- Policijski zapisnik.
- Zapisnik procenitelja.
- Fotografije i video snimke.
- Račun šlep službe (ako ste je koristili).
- Račun ili predračun za popravku.
Pre podnošenja zahteva – obavezno kontaktirajte nadležno preduzeće i proverite:
- Koju dokumentaciju traže?
- Da li je potrebna fotokopija lične karte, saobraćajne dozvole, zapisnika?
Tako štedite i vreme i novac.
7. Ako zahtev odbiju
Ukoliko ne dobijete odgovor ili vam zahtev bude odbijen, žalbu upućujete upravljaču puta:
- Za lokalne puteve – opština ili grad.
- Za državne puteve – JP Putevi Srbije.
8. Poslednja opcija – tužba
Ako ništa ne pomogne, možete podneti tužbu protiv upravljača puta. Suđenje može potrajati, ali uz dobru dokumentaciju imate šansu da dobijete odštetu.
Ko je nadležan za koji put?
- Beograd: JP „Putevi Beograda“, JKP „Beograd put“ – www.beogradput.rs
- Novi Sad: JKP „Put Novi Sad“ – www.jkpput.rs
- Državni putevi: JP „Putevi Srbije“ – www.putevi-srbije.rs / 0800/111-004
Proverite nadležnost kod lokalne samouprave.
Zbog čega je važan policijski zapisnik?
Bez zapisnika, proces dokazivanja postaje komplikovan. Policijski zapisnik je službeni dokument koji potvrđuje:
- Vreme i mesto nezgode.
- Način nastanka štete.
Zakon o bezbednosti saobraćaja obavezuje osiguranje da plati izlazak policije.
Možete pokušati i bez zapisnika, ali će vam trebati više dokaza – svedoci, fotografije, procene.
Da li je policija dužna da izađe?
Da, bez obzira na to što ste jedini učesnik. Ovo se i dalje tretira kao saobraćajna nezgoda i imate pravo da zahtevate zapisnik.
Da li vozilo treba da se pomera?
Prema članu 172 Zakona o bezbednosti saobraćaja:
Vozač mora:
- Upozoriti druge učesnike u saobraćaju.
- Ukloniti vozilo ako ugrožava saobraćaj.
- Preduzeti sve mere da spreči dodatnu štet

Nacrt zakona o bezednosti saobraćaja
Nacrt zakona o bezednosti saobraćaja tek je u začetku. Postojeći Zakon o bezbednosti saobraćaja na putevima („Sl. glasnik RS“, br. 41/2009, 53/2010, 101/2011, 32/2013 – odluka US, 55/2014, 96/2015 – dr. zakon, 9/2016 – odluka US, 24/2018, 41/2018, 41/2018 – dr. zakon, 87/2018, 23/2019, 128/2020 – dr. zakon, 76/2023 i 19/2025) Noveliran je 11 puta. Sadrži 353 člana i oko 12 samostalnih članova. Novi Zakon o bezbednosti u saobraćaju (Zakon) mogao bi da donese izmene, koje predviđaju veoma strog stepen sankcija za učinjena dela protiv saobraćaja. Predviđeno je i preventino dejstvo zakona. U pravnoj teoriji, strože sankcije u kaznenom pravu (prekršaji, krivična dela) često može doneti suprotan ili nikakav rezultat. Sa druge strane smatramo da i ne noveliran zakon, ako se primenjuje, tj. ako važi za sve građane – može biti dovoljan.
Uvođenje kamera u vozilima
Jedan od novih predloga u Zakonu jeste video-nadzor u vozilima, tačnije uvođenje obaveznih kamera.
Isto bi se naročito u službenim vozilima, školskim autobusima i komercijalnom transportu, radi lakšeg utvrđivanja odgovornosti u slučaju nezgoda.
Kamera za automobil, omogućava kontinuirano snimanje vožnje. Ovi uređaji beleže sve što se dešava na putu ispred ili iza vozila, pružajući neprekidan video zapis vožnje.
Neprestano snimanje bi bez izmena Krivičnog Zakonika i Ustava bilo protivzakonito i protivustavno. Isto bi predstavljalo pravni presedan, a ne doprinos bezbednosti. Još jedan hronični problem srpskog zakonodavstva, možda i oduvek. Ne vrše se sistemske promene već kozmetičke. Rečju, snimanje nečijeg zadnjeg dela vozila, njegove vožnje i registracionih tablica je povreda privatnosti. U širem smislu, posredno smanjuje vaše ustavno pravo – pravo kretanja, te pravo privatnosti.
Aplikacija za prekršaje
Uprava saobraćajne policije je u prethodnim godinama imala intencije da se razvije aplikacija za Prijavljivanje prekršaja. Takođe na istoj bi vozači mogli tačno da vide i da budu upozoreni na određene prekršaje. Trenutna opcija prijave prekršaja od strane učesnika u prekršaju ili barem oštećenog, je validna i jedino opravdana. Drugi deo predloga, aplikacija koja obaveštava i upzorava je dobrodošla. Ipak smatramo da ista može biti predviđena i pravilnikom, eventualno uredbom. Njen virtuelni život mogao početi čim se aplikacija testira na operativnim sistemima mobilnih uređaja.
Oduzimanje vozila i doživotna zabrana vožnje
Jedna od najozbiljnijih novina odnosi se na mogućnost trajnog oduzimanja vozila vozačima koji učestalo čine teške saobraćajne prekršaje.
Trajno (no uzmimo i uopšte oduzimanje) vozila predstavlja pravno upitni institut. Radi se o privatnoj svojini učinioca. Ukoliko je lice učinilo teško krivično delo svojim vozilom, kao opasnom stvari, validnost ovakve argumentacije stoji. No, ukoliko se radi o grupiš lakših prekršaja ili ponovljenih prekršaja, opet ostajemo u pravnom začaranom krugu. Jer neprikosnovenost privatne svojine ne bi trebalo da ima granice.
Predlog su strože kazne za vožnju pod dejstvom alkohola ili psihoaktivnih supstanci, uključujući automatsko oduzimanje dozvole i vozila. Takođe možda ugledamo i doživotne zabrane vožnje za višestruke povratnike. Po novom Zakonu za ponovno činjenje tih prekršaja imalo bi veće posledice. Dakle posle dve pravosnažne osude, vozači bi, umesto privremeno na dve godine, sada trajno ostajali bez svojih automobila.
Trajno oduzimanje bilo bi upitno rešenje, jer na primer, u krivičnom postupku, nakon veštačenja vozila, ili zaključenja glavnog pretresa ili konačnosti presude potreba za istim vozilom u rukama pravosuđa prestaje. Sankcija po učinioca gubi smisao. Naime, ukolio bi bio osuđen na kaznu zatvora ili mu bude trajno oduzeta voždačka dozvola, što je potpuno neophodno zakonsko rešenje. Rečju, treba ostaviti mogućnost učiniocu da vozilo prenese na supružnika i srodnike do prvog stepena pobočnog srodstva.
Kazne za sporu vožnju
Predlažu se i sankcije za prekomernu sporu vožnju. Ista navodno utiče ne samo na raspoloženje učesnika u saobraćaju, nego i na potencijalne opasnosti, pa i saobraćajne nezgode.
Sankcionisanje prekomerno spore vožnje, kao faktora koji izaziva nervozu, rizična preticanja i dodatne opasnosti u saobraćaju. Ovakvo zakonsko rešenje postoji u pojedinim Saveznim državama SAD. U Srbiji ovakvo rešenje je nesvrsishodno. Na primer zbog zastarelog voznog parka, saobraćajne infrastukture koja je inferiorna u odnosu na SAD pogotovo u megapolisima i sl.
Uvođenje kazni za vozače kamiona
Izmene bi bile usmerene pre svega na kazne zbog nebezbednog prenosa tereta.
Zakon bi pratilo i uvođenje sankcija za vozače kamiona. Tj. one koji ne prekrivaju teret ceradama (ne ograničavajući se na iste). Ovakvo ponašanje dovodi do čestih slučajeva oštećenja vozila i ugrožavanja bezbednosti na autoputevima usled ispadanja materijala iz prikolica. Češće kažnjavanje, tj. regulisanje saobraćaja po već postojećim normama, za početak bilo bi poželjno. Naknada štete preko pravosuđa, u slučaju da oštećeni posvedoči kakavom razumnom roku za suđenje devalvirala bi potrebu za tupljenjem oštrice prava drakonskim kaznama. Oštećeni nakon osuđujuće presude protivu okrivljenog može zatražiti naknadu štete u parničnom postupku. Sinergija i ,,brzina’’ ovih postupaka, po mišljenju autora ovog članka, svrsishodnija je.
Snimci i fotografije – dokaz u saobraćajnim prekršajima
Postoji mogućnost da se u Zakonu predvidi i korišćenje ličnih snimaka i fotografija kao validnog dokaza u saobraćajnim prekršajima. Takva praksa postoji npr. u Norveškoj, Kataru i drugim zemljama.
S obzirom da u srpskom pozitivnopravnom sistemu, a konkretno u užem smislu kaznenom pravu lična fotografija nema dokaznu vrednost ovakvo menjanje opštih normi bilo bi štetno, ali i nesistemsko. Ili će se kroz pregršt procesnih i materijalnih zakona ovakva opcija prvo postaviti na zdrave noge ili će se provući ovakva ,,zakrpa’’, koja bi mogla biti i zloupotrebljena.
Strože kazne za nevezivanje pojasa
Kazne za vozače čiji putnici nisu vezani, sa ciljem povećanja upotrebe sigurnosnog pojasa, posebno na zadnjim sedištima, našlo se u predlozima novog Zakona. S obzirom da je ovde štićeno lice putnik u vozilu, a ne treće lice učesnik u saobraćaju, postoji bojazan da se radi se materijalnom potezu.
Predlagači zakona (Agencija za bezbednost saobraćaja) možda će izaći sa predlogom da i vozači u putničkim vozilima snose odgovornost ukoliko lica u njihovom vozilu nisu vezana.
Ovakva vrsta pasivne odgovornosti, je pravno nezrela i predstavlja širenje mogućnosti za materijalno dejstvo iznad navedene norme. Rečju, ukoliko prevozite lice koje nema sredstava, lakše je kazniti vlasnika vozila, za kog se barem teoretski predpostavlja da ima sredstava. Pragmatično, ali bez pravno terorijskih temelja.
Uređenje statusa električnih trotineta i skutera
U novom nacrtu Zakona možemo naći i uređenje statusa električnih trotineta i skutera, s obzirom na to da ih često voze maloletnici bez poznavanja pravila, kao i zabrana kretanja ovih vozila trotoarima.
Bolja zaštita pešaka i dece
Bolja zaštita pešaka i dece, uključujući zone sa ograničenjem brzine od 30 km/h oko škola, vrtića i igrališta, uz upotrebu kamera umesto ležećih policajaca moglo bi biti jedno od rešenja. Glavna zamerka bi bila upoterba kamera umesto ležećih prepreka. Rečju, kamere ispred osnovnih škola predstavljaju možda već i neophodnost, ali lišiti najmlađe pripadnike društva i fizičke barijere koja im štiti život je najblaže rečeno diskutabilno.
Lokalne samouprave
Povećanje odgovornosti lokalnih samouprava za stanje signalizacije, bezbednost pešačkih prelaza i funkcionisanje javnog prevoza, takođe može biti novo rešenje i to je nesporno i opravdano.
Nagrade za savesne vozače
Agencija za bezbednost saobraćaja možda u svoj nacrt uvrsti i uvođenje sistema nagrađivanja savesnih vozača, kroz popuste na registraciju i sl. Smatramo da je i ovde neophodno sistemsko reenje, ne samo kroz jedan zakon, tako i beneficije za vozila koja su imala nulti malus u procentima koje podstiču čak i grpaciju vozača koja ima dosije prekršajnih naloga. Naime, vremenom određeno lice stiče pravo brisanja prekršajne evidencije iz sistema, smanjenje vremenskog perioda za savesne vozače bilo bi dobar podsticaj.
Zakon o bezbednosti saobraćaja na putevima („Sl. glasnik RS“, br. 41/2009, 53/2010, 101/2011, 32/2013 – odluka US, 55/2014, 96/2015 – dr. zakon, 9/2016 – odluka US, 24/2018, 41/2018, 41/2018 – dr. zakon, 87/2018, 23/2019, 128/2020 – dr. zakon, 76/2023 i 19/2025)
https://www.paragraf.rs/propisi/zakon_o_bezbednosti_saobracaja_na_putevima.html
Nacrt zakona o bezednosti saobraćaja
Nacrt zakona o bezednosti saobraćaja
Zaštita radnika pri otkazu
Zaštita radnika pri otkazu predstavlja kompleksno pravno pitanje, i razlikuje se od slučaja do slučaja. No, postoji određen pojednostavljen sled koji vam predstavljamo.
Pravni razlozi za otkaz
Poslodavac može da otkaže ugovor o radu samo iz zakonom propisanih razloga:
- ako zaposleni ne ostvaruje rezultate rada ili nema potrebna znanja i sposobnosti (član 179 stav 1 tačka 1 ZOR);
- ako je pravnosnažno osuđen za krivično delo učinjeno na radu ili u vezi sa radom (član 179 stav 1 tačka 2);
- ako se ne vrati na rad po isteku mirovanja radnog odnosa (član 179 stav 1 tačka 3);
- ako učini težu povredu radne obaveze (član 179 stav 2);
- ako ne poštuje radnu disciplinu ili zloupotrebi bolovanje, odbija da izvršava zadatke, dolazi na posao pod dejstvom alkohola ili psihoaktivnih supstanci, itd. (član 179 stav 3);
- ako je dao netačne podatke prilikom konkurisanja koji su bili odlučujući za prijem u radni odnos (član 179 stav 4);
- ako je proglašen tehnološkim viškom (član 179 stav 5).
Kada otkaz nije dozvoljen
Poslodavac ne sme da otkaže ugovor o radu ako je zaposleni:
- privremeno odsutan sa rada zbog bolovanja (član 183);
- na porodiljskom, roditeljskom ili odsustvu radi nege deteta;
- član sindikata ili učestvuje u njegovim aktivnostima;
- podneo prijavu zbog diskriminacije ili zlostavljanja;
- pripadnik određene vere, pola, nacionalnosti, političkog uverenja itd., jer to ne sme biti osnov za otkaz (član 18 i 20 ZOR).
Otkazni rok
U zavisnosti od osnova otkaza, zaposleni ima pravo na otkazni rok:
- ako otkaz dolazi zbog slabih rezultata rada ili nedostatka sposobnosti, otkazni rok je obavezan i traje najmanje osam, a najviše 30 dana, kako je određeno opštim aktom ili ugovorom o radu (član 189 ZOR);
- u slučaju teže povrede radne obaveze ili nepoštovanja discipline, otkaz može biti momentalan, bez otkaznog roka (Dakle, u praksi, ako dobijete otkaz zbog teže povrede radne obaveze /npr. krađa, dolazak pijan na posao, odbijanje izvršenja naloga itd./, poslodavac nije dužan da vam da otkazni rok, jer Zakon takav rok ne propisuje za te slučajeve).
- ako zaposleni sam daje otkaz, dužan je da se pridržava otkaznog roka od najmanje 15 dana (član 178 stav 1).
Neiskorišćeni godišnji odmor
Ako zaposleni nije iskoristio godišnji odmor do prestanka radnog odnosa:
- poslodavac može dozvoliti korišćenje tog odmora tokom otkaznog roka;
- ako ne dozvoli, dužan je da isplati naknadu štete u visini prosečne zarade zaposlenog po danu za svaki dan neiskorišćenog odmora (član 76 stav 3 i član 114 stav 1 ZOR).
Ova naknada mora biti isplaćena najkasnije 30 dana od dana prestanka radnog odnosa.
Rok za tužbu
Zaposleni kome je nezakonito otkazan ugovor o radu ima pravo da traži sudsku zaštitu:
- rok za podnošenje tužbe je 60 dana od dana dostavljanja rešenja o otkazu ili saznanja za povredu prava (član 195 stav 1 ZOR);
- u slučaju povrede posebnih prava (npr. otkaz za vreme porodiljskog), zaposleni može pokrenuti i privremeni inspekcijski nadzor u roku od 15 dana od pokretanja spora (član 271 ZOR).
Sudska praksa
- Rev2 2673/2022 – Vrhovni kasacioni sud potvrdio je pravo zaposlenog na naknadu za neiskorišćen odmor tokom bolovanja.
- Rev2 4119/2022 – Potvrđeno da je rok za podnošenje tužbe 60 dana.
- Gž1 1461/17 – Apelacioni sud u Beogradu potvrdio nezakonitost otkaza i obavezao poslodavca na isplatu zarade i doprinosa.
Šta preduzeti
- Proverite da li je otkaz obrazložen i da li sadrži zakonitu osnovu.
- Ukoliko niste iskoristili godišnji odmor, zahtevajte da ga iskoristite u otkaznom roku ili tražite naknadu.
- Ako je otkaz nezakonit, podnesite tužbu sudu u roku od 60 dana.
- U hitnim slučajevima obratite se inspekciji rada za privremenu meru.
Zakon o radu: https://www.paragraf.rs/propisi/zakon_o_radu.html