
Upućivanje na rad u drugo mesto-remeštaj zaposlenog u drugo mesto rada regulisan je Zakonom o radu Republike Srbije, konkretno članovima 171. i 173. Međutim, iako zakon na prvi pogled daje jasne smernice, u praksi dolazi do brojnih zloupotreba i nepoštovanja propisa.
Koji su uslovi za zakonit premestaj zaposlenog?
Prema članu 173. Zakona o radu, poslodavac može prebaciti zaposlenog na rad u drugo mesto ukoliko su ispunjena SVA sledeća kumulativna uslova:
- Udaljenost do novog mesta rada je manja od 50 km,
- Organizovan je redovan prevoz koji omogućava blagovremeni dolazak i povratak sa posla,
- Zaposlenom je obezbeđena nadoknada troškova prevoza u visini cene karte javnog saobraćaja,
- Delatnost poslodavca je takve prirode da se redovno obavlja i van sedišta firme ili njenog organizacionog dela.
Ukoliko svi ovi uslovi nisu ispunjeni, potrebno je zaključiti aneks ugovora o radu, u skladu sa članom 171. Zakona, što znači da je potrebna saglasnost zaposlenog.
Šta se dešava u praksi?
U praksi, poslodavci često ignorišu zakonske obaveze. Tako se:
- zaposleni upućuju na rad na velike udaljenosti, bez realne mogućnosti blagovremenog dolaska i povratka,
- ne vrši analiza opravdanosti premestaja,
- zanemaruje činjenica da je moguće obezbediti radnika na drugi način,
- koristi premestaj kao vid kazne za zaposlene koji ukazuju na nepravilnosti.
Na čemu poslodavci najčešće greše?
Sudovi u Srbiji su utvrdili sledeće ključne propuste:
- Nepostojanje stvarne potrebe za premestajem;
- Neopravdan izbor konkretnog zaposlenog (nema obrazloženja zašto baš taj radnik);
- Zanemarivanje bližih radnika, koji bi mogli obavljati posao u novoj jedinici;
- Formalno ispunjeni uslovi, ali bez suštine – npr. prevoz postoji, ali ne omogućava blagovremen dolazak.
Šta mora da sadrži zakonito rešenje o premeštaju?
Rešenje koje donosi poslodavac mora da sadrži:
- Obrazloženje zašto postoji manjak radnika u novoj jedinici;
- Razlog zašto je izabran baš taj zaposleni;
- Proveru postojanja bližih radnika koji mogu biti premešteni;
- Dokaz da su kumulativno ispunjeni svi uslovi iz člana 173 Zakona o radu.
U praksi se najčešće navodi samo fraza „zbog potreba procesa rada“, što sudovi ocenjuju kao nedovoljno i nezakonito.
Dva primera loše prakse
- Premestaj sindikalnog predstavnika iz centralnog sedišta firme u udaljeno pogon, bez obrazloženja i bez ispunjenih uslova iz člana 173. Sud je poništio rešenje kao odmazdu.
- Zaposleni iz Beograda premešten u malo mesto na 48 km udaljenosti, iako je bilo zaposlenih iz obližnjih mesta. Prevoz nije bio organizovan. Sud je zaključio da nije ispunjen uslov „blagovremenog dolaska“.
Relevantna sudska praksa (presude na teritoriji Srbije)
- Presuda Apelacionog suda u Beogradu, Gž1 3456/2021
- Presuda Apelacionog suda u Novom Sadu, Gž1 1122/2020
- Presuda Apelacionog suda u Kragujevcu, Gž1 240/2019
- Presuda Vrhovnog kasacionog suda, Rev2 2714/2018
- Presuda Apelacionog suda u Beogradu, Gž1 889/2023
Zaključak
Premestaj zaposlenog nije dozvoljen bez zakonske osnove i bez detaljnog obrazloženja. Poslodavci koji koriste ovu meru kao vid represije rizikuju poništaj svojih odluka na sudu. Zaposleni imaju pravo da traže zaštitu, uključujući i privremene mere.
Izvori
Da li poslodavac može da vas premesti na drugi posao bez vašeg pristanka?
Privremeni premeštaj – zakonska mogućnost
Premeštaj na drugi posao. Zakon o radu Republike Srbije predviđa mogućnost da poslodavac, u posebnim situacijama, zaposlenog privremeno rasporedi na druge odgovarajuće poslove, bez potrebe za izmenom ugovora o radu. To je moguće samo ako je potrebno da se određeni posao izvrši bez odlaganja, i to najduže 45 radnih dana u periodu od 12 meseci, bez potrebe za aneksom ugovora.
U tom slučaju, zaposleni mora imati istu vrstu i stepen stručne spreme kao za poslove koje redovno obavlja. Zaposleni zadržava osnovnu zaradu sa svog prethodnog mesta ako je to povoljnije za njega, a ako su novi poslovi bolje plaćeni – ima pravo na uvećanu zaradu.
Primer iz prakse
Petar Petrović, zaposlen kao pravnik kod jednog poslodavca, ima ugovorenu poziciju u sektoru za ugovore. Kada je koleginica iz HR sektora odsustvovala, poslodavac mu je usmeno naložio da obavlja i njene poslove. Međutim, za te poslove potrebna je ekonomska, a ne pravna stručna sprema.
Petar je odbio nalog pozivajući se na član 171 Zakona o radu, koji dozvoljava premeštaj samo ako se i dalje radi o poslovima u okviru iste vrste i istog stepena stručne spreme.
Kada je premeštaj nezakonit?
Premeštaj je nezakonit ako:
- zaposleni nema istu vrstu i stepen stručne spreme za novi posao;
- posao nije hitan i ne zahteva momentalno izvršenje;
- zaposleni nije dobio rešenje u pisanoj formi (ako je u pitanju privremeni raspored);
- ili ako se premeštaj pokušava sprovesti trajno, bez ponude aneksa ugovora o radu.
Sudska praksa
- Rešenje VKS Rev2 2101/2021 od 14.10.2021.
Vrhovni kasacioni sud je poništio otkaz zaposlenoj koja je odbila trajni premeštaj na niže rangirano radno mesto, jer joj nije bio ponuđen aneks ugovora u skladu sa članom 172 Zakona o radu. - Presuda VKS Rev2 2123/2020 od 24.3.2021.
Sud je zauzeo stav da je nezakonito premeštanje zaposlenog iz sektora marketinga u proizvodnju, iako je poslodavac tvrdio da oba mesta traže višu stručnu spremu. Sud je ocenio da se radi o različitim vrstama stručnosti. - Presuda VKS Rev2 2429/2019 od 10.6.2020.
Zaposleni je premesten bez pisanog rešenja i na posao niže stručne spreme. Sud je naložio vraćanje na prethodno radno mesto i isplatu razlike u plati.
Zaključak
Zaposleni može da bude premešten samo ako novi posao:
- odgovara njegovoj stručnoj spremi (vrsti i stepenu),
- ne predstavlja degradaciju,
- i ako je u skladu sa zakonskim procedurama.
U suprotnom, zaposleni ima pravo da odbijanje takvog naloga ne bude osnov za otkaz. Pre bilo kakvog potpisivanja aneksa ili prihvatanja naloga – preporučuje se pravna konsultacija.
https://www.paragraf.rs/propisi/zakon_o_radu.html
Odgovornost za štetu na putu
Odgovornost za štetu na putu – javna preduzeća, organi i ustanove
Odgovornost za štetu na putu – javna preduzeća, organi i ustanove. Oštetili ste vozilo na udarnoj rupi? Pala vam je bandera ili grana na auto? Ovo su samo neki od primera kada imate pravo na naknadu štete od javnog preduzeća, organa ili ustanove zadužene za održavanje puta ili komunalne infrastrukture.
Kako do naknade štete?
Važno: svaki korak koji sledi morate precizno ispoštovati, kako bi vaš zahtev za naknadu bio uspešan.
1. Bezbednost na prvom mestu
- Zaustavite se na bezbednom mestu.
- Uključite sva četiri migavca.
- Obucite reflektujući prsluk i pažljivo izađite iz vozila.
- Ako auto ostaje na putu, postavite sigurnosni trougao:
- 10 metara iza vozila u naselju.
- 50 metara van naselja.
2. Pozovite policiju
Policija treba da izađe na lice mesta i sačini zapisnik.
Taj dokument je ključan kao dokaz. Njegovo izdavanje se plaća, ali će vam ti troškovi kasnije biti nadoknađeni.
3. Dokumentujte situaciju
Fotografišite sve, pre uklanjanja vozila:
- Vozilo iz više uglova.
- Sva oštećenja (svaki deo posebno).
- Rupu ili uzrok nezgode.
- Znakove ograničenja brzine (posebno ako je više od 50 km/h).
Napravite i video snimak ako je moguće.
Napomena: Neki kvarovi (npr. amortizer, letva volana, pumpa, osovina itd.) možda neće biti vidljivi, ali ih ipak možete navesti u tužbi.
4. Pronađite svedoke
Ako ima svedoka, zapišite njihove podatke. Njihovo svedočenje može biti ključni dokaz pred sudom.
5. Odmah kontaktirajte osiguranje
- Idite u svoju osiguravajuću kuću.
- Procenitelj će izvršiti uvid i sačiniti zapisnik o oštećenju.
Ako je auto neispravan:
- Pitajte da li procenitelj može da izađe na teren – u servis ili drugu lokaciju.
- Tako izbegavate više puta plaćanje šlep službe.
6. Podnesite zahtev za odštetu
Zahtev šaljete preduzeću zaduženom za održavanje puta. Uz zahtev priložite:
- Policijski zapisnik.
- Zapisnik procenitelja.
- Fotografije i video snimke.
- Račun šlep službe (ako ste je koristili).
- Račun ili predračun za popravku.
Pre podnošenja zahteva – obavezno kontaktirajte nadležno preduzeće i proverite:
- Koju dokumentaciju traže?
- Da li je potrebna fotokopija lične karte, saobraćajne dozvole, zapisnika?
Tako štedite i vreme i novac.
7. Ako zahtev odbiju
Ukoliko ne dobijete odgovor ili vam zahtev bude odbijen, žalbu upućujete upravljaču puta:
- Za lokalne puteve – opština ili grad.
- Za državne puteve – JP Putevi Srbije.
8. Poslednja opcija – tužba
Ako ništa ne pomogne, možete podneti tužbu protiv upravljača puta. Suđenje može potrajati, ali uz dobru dokumentaciju imate šansu da dobijete odštetu.
Ko je nadležan za koji put?
- Beograd: JP „Putevi Beograda“, JKP „Beograd put“ – www.beogradput.rs
- Novi Sad: JKP „Put Novi Sad“ – www.jkpput.rs
- Državni putevi: JP „Putevi Srbije“ – www.putevi-srbije.rs / 0800/111-004
Proverite nadležnost kod lokalne samouprave.
Zbog čega je važan policijski zapisnik?
Bez zapisnika, proces dokazivanja postaje komplikovan. Policijski zapisnik je službeni dokument koji potvrđuje:
- Vreme i mesto nezgode.
- Način nastanka štete.
Zakon o bezbednosti saobraćaja obavezuje osiguranje da plati izlazak policije.
Možete pokušati i bez zapisnika, ali će vam trebati više dokaza – svedoci, fotografije, procene.
Da li je policija dužna da izađe?
Da, bez obzira na to što ste jedini učesnik. Ovo se i dalje tretira kao saobraćajna nezgoda i imate pravo da zahtevate zapisnik.
Da li vozilo treba da se pomera?
Prema članu 172 Zakona o bezbednosti saobraćaja:
Vozač mora:
- Upozoriti druge učesnike u saobraćaju.
- Ukloniti vozilo ako ugrožava saobraćaj.
- Preduzeti sve mere da spreči dodatnu štet

Nacrt zakona o bezednosti saobraćaja
Nacrt zakona o bezednosti saobraćaja tek je u začetku. Postojeći Zakon o bezbednosti saobraćaja na putevima („Sl. glasnik RS“, br. 41/2009, 53/2010, 101/2011, 32/2013 – odluka US, 55/2014, 96/2015 – dr. zakon, 9/2016 – odluka US, 24/2018, 41/2018, 41/2018 – dr. zakon, 87/2018, 23/2019, 128/2020 – dr. zakon, 76/2023 i 19/2025) Noveliran je 11 puta. Sadrži 353 člana i oko 12 samostalnih članova. Novi Zakon o bezbednosti u saobraćaju (Zakon) mogao bi da donese izmene, koje predviđaju veoma strog stepen sankcija za učinjena dela protiv saobraćaja. Predviđeno je i preventino dejstvo zakona. U pravnoj teoriji, strože sankcije u kaznenom pravu (prekršaji, krivična dela) često može doneti suprotan ili nikakav rezultat. Sa druge strane smatramo da i ne noveliran zakon, ako se primenjuje, tj. ako važi za sve građane – može biti dovoljan.
Uvođenje kamera u vozilima
Jedan od novih predloga u Zakonu jeste video-nadzor u vozilima, tačnije uvođenje obaveznih kamera.
Isto bi se naročito u službenim vozilima, školskim autobusima i komercijalnom transportu, radi lakšeg utvrđivanja odgovornosti u slučaju nezgoda.
Kamera za automobil, omogućava kontinuirano snimanje vožnje. Ovi uređaji beleže sve što se dešava na putu ispred ili iza vozila, pružajući neprekidan video zapis vožnje.
Neprestano snimanje bi bez izmena Krivičnog Zakonika i Ustava bilo protivzakonito i protivustavno. Isto bi predstavljalo pravni presedan, a ne doprinos bezbednosti. Još jedan hronični problem srpskog zakonodavstva, možda i oduvek. Ne vrše se sistemske promene već kozmetičke. Rečju, snimanje nečijeg zadnjeg dela vozila, njegove vožnje i registracionih tablica je povreda privatnosti. U širem smislu, posredno smanjuje vaše ustavno pravo – pravo kretanja, te pravo privatnosti.
Aplikacija za prekršaje
Uprava saobraćajne policije je u prethodnim godinama imala intencije da se razvije aplikacija za Prijavljivanje prekršaja. Takođe na istoj bi vozači mogli tačno da vide i da budu upozoreni na određene prekršaje. Trenutna opcija prijave prekršaja od strane učesnika u prekršaju ili barem oštećenog, je validna i jedino opravdana. Drugi deo predloga, aplikacija koja obaveštava i upzorava je dobrodošla. Ipak smatramo da ista može biti predviđena i pravilnikom, eventualno uredbom. Njen virtuelni život mogao početi čim se aplikacija testira na operativnim sistemima mobilnih uređaja.
Oduzimanje vozila i doživotna zabrana vožnje
Jedna od najozbiljnijih novina odnosi se na mogućnost trajnog oduzimanja vozila vozačima koji učestalo čine teške saobraćajne prekršaje.
Trajno (no uzmimo i uopšte oduzimanje) vozila predstavlja pravno upitni institut. Radi se o privatnoj svojini učinioca. Ukoliko je lice učinilo teško krivično delo svojim vozilom, kao opasnom stvari, validnost ovakve argumentacije stoji. No, ukoliko se radi o grupiš lakših prekršaja ili ponovljenih prekršaja, opet ostajemo u pravnom začaranom krugu. Jer neprikosnovenost privatne svojine ne bi trebalo da ima granice.
Predlog su strože kazne za vožnju pod dejstvom alkohola ili psihoaktivnih supstanci, uključujući automatsko oduzimanje dozvole i vozila. Takođe možda ugledamo i doživotne zabrane vožnje za višestruke povratnike. Po novom Zakonu za ponovno činjenje tih prekršaja imalo bi veće posledice. Dakle posle dve pravosnažne osude, vozači bi, umesto privremeno na dve godine, sada trajno ostajali bez svojih automobila.
Trajno oduzimanje bilo bi upitno rešenje, jer na primer, u krivičnom postupku, nakon veštačenja vozila, ili zaključenja glavnog pretresa ili konačnosti presude potreba za istim vozilom u rukama pravosuđa prestaje. Sankcija po učinioca gubi smisao. Naime, ukolio bi bio osuđen na kaznu zatvora ili mu bude trajno oduzeta voždačka dozvola, što je potpuno neophodno zakonsko rešenje. Rečju, treba ostaviti mogućnost učiniocu da vozilo prenese na supružnika i srodnike do prvog stepena pobočnog srodstva.
Kazne za sporu vožnju
Predlažu se i sankcije za prekomernu sporu vožnju. Ista navodno utiče ne samo na raspoloženje učesnika u saobraćaju, nego i na potencijalne opasnosti, pa i saobraćajne nezgode.
Sankcionisanje prekomerno spore vožnje, kao faktora koji izaziva nervozu, rizična preticanja i dodatne opasnosti u saobraćaju. Ovakvo zakonsko rešenje postoji u pojedinim Saveznim državama SAD. U Srbiji ovakvo rešenje je nesvrsishodno. Na primer zbog zastarelog voznog parka, saobraćajne infrastukture koja je inferiorna u odnosu na SAD pogotovo u megapolisima i sl.
Uvođenje kazni za vozače kamiona
Izmene bi bile usmerene pre svega na kazne zbog nebezbednog prenosa tereta.
Zakon bi pratilo i uvođenje sankcija za vozače kamiona. Tj. one koji ne prekrivaju teret ceradama (ne ograničavajući se na iste). Ovakvo ponašanje dovodi do čestih slučajeva oštećenja vozila i ugrožavanja bezbednosti na autoputevima usled ispadanja materijala iz prikolica. Češće kažnjavanje, tj. regulisanje saobraćaja po već postojećim normama, za početak bilo bi poželjno. Naknada štete preko pravosuđa, u slučaju da oštećeni posvedoči kakavom razumnom roku za suđenje devalvirala bi potrebu za tupljenjem oštrice prava drakonskim kaznama. Oštećeni nakon osuđujuće presude protivu okrivljenog može zatražiti naknadu štete u parničnom postupku. Sinergija i ,,brzina’’ ovih postupaka, po mišljenju autora ovog članka, svrsishodnija je.
Snimci i fotografije – dokaz u saobraćajnim prekršajima
Postoji mogućnost da se u Zakonu predvidi i korišćenje ličnih snimaka i fotografija kao validnog dokaza u saobraćajnim prekršajima. Takva praksa postoji npr. u Norveškoj, Kataru i drugim zemljama.
S obzirom da u srpskom pozitivnopravnom sistemu, a konkretno u užem smislu kaznenom pravu lična fotografija nema dokaznu vrednost ovakvo menjanje opštih normi bilo bi štetno, ali i nesistemsko. Ili će se kroz pregršt procesnih i materijalnih zakona ovakva opcija prvo postaviti na zdrave noge ili će se provući ovakva ,,zakrpa’’, koja bi mogla biti i zloupotrebljena.
Strože kazne za nevezivanje pojasa
Kazne za vozače čiji putnici nisu vezani, sa ciljem povećanja upotrebe sigurnosnog pojasa, posebno na zadnjim sedištima, našlo se u predlozima novog Zakona. S obzirom da je ovde štićeno lice putnik u vozilu, a ne treće lice učesnik u saobraćaju, postoji bojazan da se radi se materijalnom potezu.
Predlagači zakona (Agencija za bezbednost saobraćaja) možda će izaći sa predlogom da i vozači u putničkim vozilima snose odgovornost ukoliko lica u njihovom vozilu nisu vezana.
Ovakva vrsta pasivne odgovornosti, je pravno nezrela i predstavlja širenje mogućnosti za materijalno dejstvo iznad navedene norme. Rečju, ukoliko prevozite lice koje nema sredstava, lakše je kazniti vlasnika vozila, za kog se barem teoretski predpostavlja da ima sredstava. Pragmatično, ali bez pravno terorijskih temelja.
Uređenje statusa električnih trotineta i skutera
U novom nacrtu Zakona možemo naći i uređenje statusa električnih trotineta i skutera, s obzirom na to da ih često voze maloletnici bez poznavanja pravila, kao i zabrana kretanja ovih vozila trotoarima.
Bolja zaštita pešaka i dece
Bolja zaštita pešaka i dece, uključujući zone sa ograničenjem brzine od 30 km/h oko škola, vrtića i igrališta, uz upotrebu kamera umesto ležećih policajaca moglo bi biti jedno od rešenja. Glavna zamerka bi bila upoterba kamera umesto ležećih prepreka. Rečju, kamere ispred osnovnih škola predstavljaju možda već i neophodnost, ali lišiti najmlađe pripadnike društva i fizičke barijere koja im štiti život je najblaže rečeno diskutabilno.
Lokalne samouprave
Povećanje odgovornosti lokalnih samouprava za stanje signalizacije, bezbednost pešačkih prelaza i funkcionisanje javnog prevoza, takođe može biti novo rešenje i to je nesporno i opravdano.
Nagrade za savesne vozače
Agencija za bezbednost saobraćaja možda u svoj nacrt uvrsti i uvođenje sistema nagrađivanja savesnih vozača, kroz popuste na registraciju i sl. Smatramo da je i ovde neophodno sistemsko reenje, ne samo kroz jedan zakon, tako i beneficije za vozila koja su imala nulti malus u procentima koje podstiču čak i grpaciju vozača koja ima dosije prekršajnih naloga. Naime, vremenom određeno lice stiče pravo brisanja prekršajne evidencije iz sistema, smanjenje vremenskog perioda za savesne vozače bilo bi dobar podsticaj.
Zakon o bezbednosti saobraćaja na putevima („Sl. glasnik RS“, br. 41/2009, 53/2010, 101/2011, 32/2013 – odluka US, 55/2014, 96/2015 – dr. zakon, 9/2016 – odluka US, 24/2018, 41/2018, 41/2018 – dr. zakon, 87/2018, 23/2019, 128/2020 – dr. zakon, 76/2023 i 19/2025)
https://www.paragraf.rs/propisi/zakon_o_bezbednosti_saobracaja_na_putevima.html
Nacrt zakona o bezednosti saobraćaja
Nacrt zakona o bezednosti saobraćaja
Zaštita radnika pri otkazu
Zaštita radnika pri otkazu predstavlja kompleksno pravno pitanje, i razlikuje se od slučaja do slučaja. No, postoji određen pojednostavljen sled koji vam predstavljamo.
Pravni razlozi za otkaz
Poslodavac može da otkaže ugovor o radu samo iz zakonom propisanih razloga:
- ako zaposleni ne ostvaruje rezultate rada ili nema potrebna znanja i sposobnosti (član 179 stav 1 tačka 1 ZOR);
- ako je pravnosnažno osuđen za krivično delo učinjeno na radu ili u vezi sa radom (član 179 stav 1 tačka 2);
- ako se ne vrati na rad po isteku mirovanja radnog odnosa (član 179 stav 1 tačka 3);
- ako učini težu povredu radne obaveze (član 179 stav 2);
- ako ne poštuje radnu disciplinu ili zloupotrebi bolovanje, odbija da izvršava zadatke, dolazi na posao pod dejstvom alkohola ili psihoaktivnih supstanci, itd. (član 179 stav 3);
- ako je dao netačne podatke prilikom konkurisanja koji su bili odlučujući za prijem u radni odnos (član 179 stav 4);
- ako je proglašen tehnološkim viškom (član 179 stav 5).
Kada otkaz nije dozvoljen
Poslodavac ne sme da otkaže ugovor o radu ako je zaposleni:
- privremeno odsutan sa rada zbog bolovanja (član 183);
- na porodiljskom, roditeljskom ili odsustvu radi nege deteta;
- član sindikata ili učestvuje u njegovim aktivnostima;
- podneo prijavu zbog diskriminacije ili zlostavljanja;
- pripadnik određene vere, pola, nacionalnosti, političkog uverenja itd., jer to ne sme biti osnov za otkaz (član 18 i 20 ZOR).
Otkazni rok
U zavisnosti od osnova otkaza, zaposleni ima pravo na otkazni rok:
- ako otkaz dolazi zbog slabih rezultata rada ili nedostatka sposobnosti, otkazni rok je obavezan i traje najmanje osam, a najviše 30 dana, kako je određeno opštim aktom ili ugovorom o radu (član 189 ZOR);
- u slučaju teže povrede radne obaveze ili nepoštovanja discipline, otkaz može biti momentalan, bez otkaznog roka (Dakle, u praksi, ako dobijete otkaz zbog teže povrede radne obaveze /npr. krađa, dolazak pijan na posao, odbijanje izvršenja naloga itd./, poslodavac nije dužan da vam da otkazni rok, jer Zakon takav rok ne propisuje za te slučajeve).
- ako zaposleni sam daje otkaz, dužan je da se pridržava otkaznog roka od najmanje 15 dana (član 178 stav 1).
Neiskorišćeni godišnji odmor
Ako zaposleni nije iskoristio godišnji odmor do prestanka radnog odnosa:
- poslodavac može dozvoliti korišćenje tog odmora tokom otkaznog roka;
- ako ne dozvoli, dužan je da isplati naknadu štete u visini prosečne zarade zaposlenog po danu za svaki dan neiskorišćenog odmora (član 76 stav 3 i član 114 stav 1 ZOR).
Ova naknada mora biti isplaćena najkasnije 30 dana od dana prestanka radnog odnosa.
Rok za tužbu
Zaposleni kome je nezakonito otkazan ugovor o radu ima pravo da traži sudsku zaštitu:
- rok za podnošenje tužbe je 60 dana od dana dostavljanja rešenja o otkazu ili saznanja za povredu prava (član 195 stav 1 ZOR);
- u slučaju povrede posebnih prava (npr. otkaz za vreme porodiljskog), zaposleni može pokrenuti i privremeni inspekcijski nadzor u roku od 15 dana od pokretanja spora (član 271 ZOR).
Sudska praksa
- Rev2 2673/2022 – Vrhovni kasacioni sud potvrdio je pravo zaposlenog na naknadu za neiskorišćen odmor tokom bolovanja.
- Rev2 4119/2022 – Potvrđeno da je rok za podnošenje tužbe 60 dana.
- Gž1 1461/17 – Apelacioni sud u Beogradu potvrdio nezakonitost otkaza i obavezao poslodavca na isplatu zarade i doprinosa.
Šta preduzeti
- Proverite da li je otkaz obrazložen i da li sadrži zakonitu osnovu.
- Ukoliko niste iskoristili godišnji odmor, zahtevajte da ga iskoristite u otkaznom roku ili tražite naknadu.
- Ako je otkaz nezakonit, podnesite tužbu sudu u roku od 60 dana.
- U hitnim slučajevima obratite se inspekciji rada za privremenu meru.
Zakon o radu: https://www.paragraf.rs/propisi/zakon_o_radu.html
Kako stranac može osnovati firmu u Srbiji
Stranci i osnivanje firme u Srbiji U 2025. godini primećen je značajan rast broja stranih državljana koji odlučuju da pokrenu posao u Srbiji. Najviše ih osniva preduzetničke radnje i DOO, naročito u IT sektoru.
Ali kako zapravo izgleda procedura ako firmu otvara stranac? Da li postoje posebna pravila? U nastavku saznajte sve ključne korake.
Prvi korak – Registracija firme u APR-u
Bez obzira na državljanstvo osnivača, proces započinje podnošenjem prijave Agenciji za privredne registre (APR).
Obavezna dokumentacija:
- Registraciona prijava (obrazac APR)
- Kopija pasoša (za strance) ili lične karte (za domaće)
- Dokaz o uplati naknade za registraciju
- Dodatna dokumentacija ako delatnost to zahteva (dozvole, saglasnosti i sl.)
eRegistracija – elektronsko osnivanje firme
Stranci takođe mogu registrovati firmu putem eRegistracije. Potrebno je:
- Elektronski potpis (izdat u Srbiji)
- Čitač elektronskih kartica
- Platna kartica za plaćanje naknade
Ova opcija omogućava brzo osnivanje – često u roku od 1 do 2 radna dana.
Koje pravne forme su dostupne strancima?
Prema Zakonu o privrednim društvima, stranci mogu osnovati bilo koji oblik privrednog subjekta:
- DOO – društvo sa ograničenom odgovornošću
- AD – akcionarsko društvo
- Ortačko društvo
- Komanditno društvo
- Ogranak stranog društva
- Predstavništvo
Najčešći izbor je DOO, jer nudi fleksibilnost i ograničenu odgovornost.
Kada je potrebna radna dozvola?
Ako stranac registruje preduzetničku radnju, mora imati dozvolu za boravak i rad.
Kod osnivanja pravnog lica (npr. DOO), radna dozvola nije potrebna ako osnivač nije zaposlen u sopstvenoj firmi.
Zakonski okvir:
- Zakon o strancima
- Zakon o zapošljavanju stranaca
Primer iz prakse
Programer iz Francuske je 2024. osnovao DOO u Beogradu za razvoj mobilnih aplikacija. Pomoću eRegistracije osnovao je firmu za 2 dana. Nije bio zaposlen u firmi, pa mu nije bila potrebna radna dozvola.
Zaključak
Srbija predstavlja povoljno okruženje za strane osnivače firmi. IT sektor prednjači, ali uslovi važe za sve delatnosti. Uz jednostavnu proceduru i elektronsku registraciju, strancima je olakšan ulazak na tržište.
Preporuka: Konsultujte se sa advokatom ili knjigovođom pre osnivanja firme, posebno ako planirate da se zaposlite u svojoj firmi.
Izvori
- Agencija za privredne registre – APR
- Zakon o privrednim društvima
- Zakon o strancima
- Zakon o zapošljavanju stranaca

Aneks ugovora o radu-kada poslodavac želi da rasporedi zaposlenog na drugo radno mesto za duži period, zakon mu dopušta da to učini isključivo aneksom ugovora o radu, ali pod jasno definisanim uslovima.
Šta zakon kaže?
Prema članu 171 Zakona o radu, aneks ugovora je dozvoljen:
- kada je potrebno da se zaposleni trajno premesti na odgovarajući posao zbog potreba organizacije rada,
- kada se menja mesto rada, zarada, ili drugi elementi ugovora o radu.
Odgovarajući posao podrazumeva posao za koji se zahteva ista vrsta i stepen stručne spreme kao za poslove iz prethodnog ugovora.
Uz aneks, poslodavac mora da dostavi i pismeno obaveštenje koje sadrži:
- razloge za ponuđeni aneks,
- rok za izjašnjenje zaposlenog – najmanje osam radnih dana,
- pravne posledice ako zaposleni odbije aneks – moguće otkazivanje ugovora.
Primer iz prakse
Petar Petrović, pravnik po struci, radio je na poziciji stručnog saradnika u pravnoj službi. Zbog reorganizacije, poslodavac mu je ponudio aneks ugovora kojim bi bio premešten u sektor za javne nabavke. Novi posao zahtevao je pravnu stručnu spremu, pa je posao bio „odgovarajući” u smislu zakona.
Petar je potpisao aneks, ali je kasnije, zbog otežanih uslova rada, osporio zakonitost aneksa pred sudom – što mu zakon omogućava i nakon potpisivanja.
OVO JE JAKO VAŽNO: Šta se sve može menjati aneksom?
Aneksom se, osim rasporeda na drugi posao, mogu menjati i:
- zarada,
- radno vreme,
- mesto rada (član 173),
- svi drugi elementi iz člana 33 stav 1 tačka 11 Zakona o radu.
Promene ličnih podataka zaposlenog (ime, prezime, adresa) ne zahtevaju ovakav postupak i konstatuju se aneksom bez posebne ponude.
Prava zaposlenog
Čak i ako zaposleni odbije aneks, i poslodavac mu otkaže ugovor, zaposleni ima pravo da u sudskom postupku osporava zakonitost ponuđenog aneksa, odnosno otkaza.
Takođe, ako zaposleni ne odgovori u roku, smatra se da je ponudu odbio.
Sudska praksa
- Rev2 2693/2019, VKS, 13.11.2019.
Sud je poništio otkaz jer je ponuđeni aneks menjao i stručnu spremu kao uslov za novi posao – što je protivno članu 171 Zakona o radu. - Rev2 3110/2020, VKS, 25.03.2021.
Zaposleni je premešten na poziciju koja formalno traži istu spremu, ali različitu struku. Sud je presudio da to nije odgovarajući posao. - Rev2 2374/2022, VKS, 20.09.2023.
Zaposleni je pravovremeno odbio aneks i tužio poslodavca nakon otkaza. Sud je utvrdio da nije bilo realne potrebe za reorganizacijom i dosudio naknadu štete.
Zaključak
Aneks ugovora o radu je pravno sredstvo koje omogućava fleksibilnost, ali ne daje poslodavcu blanko ovlašćenje. On mora biti:
- opravdan,
- utemeljen na organizacionim potrebama,
- i mora poštovati stručnu spremu zaposlenog.
Zaposleni ne gubi svoja prava ni kada aneks potpiše – zakon mu ostavlja mogućnost da naknadno pokrene sudski spor.
https://www.paragraf.rs/propisi/zakon_o_radu.html
Ugovor o radu
Da li poslodavac može da vam naloži da radite nešto što nije u opisu vašeg posla?
Kada potpisujete ugovor o radu, verovatno ne razmišljate o scenariju u kome vam poslodavac naloži da obavljate i druge poslove – one koji u ugovoru nisu pomenuti. Međutim, upravo se to često događa u praksi, i važno je znati da Zakon o radu ovu situaciju prepoznaje i reguliše.
Ugovor mora da sadrži opis posla
Član 33 Zakona o radu propisuje da svaki ugovor o radu mora da sadrži:
- naziv i opis poslova koje zaposleni treba da obavlja,
- kao i vrstu i stepen stručne spreme koji su uslov za obavljanje tih poslova.
- i još 11 drugih obaveznih elemenata videti na ovom linku (skrolujte ka članu 33.)
Drugim rečima, opis posla u ugovoru nije formalnost — on je osnova vaših radnih obaveza. Zaposleni je dužan da savesno i odgovorno obavlja upravo te poslove (član 15, tačka 1), a poslodavac je dužan da vam ih obezbedi (član 16, tačka 4).
Šta ako vam poslodavac naloži dodatne poslove?
U praksi se često događa da zaposleni budu upućeni na druge zadatke koji nisu obuhvaćeni ugovorom. Da li je to zakonito?
Odgovor je: može biti, ali samo pod jasno određenim uslovima.
Zakon o radu u članu 172a predviđa da poslodavac može privremeno da rasporedi zaposlenog na druge poslove, ako za to postoji opravdan razlog, ali samo:
- ako ti poslovi odgovaraju stručnoj spremi zaposlenog,
- ako se nalaze u okviru istog mesta rada,
- i najduže na period od 45 dana u toku kalendarske godine, osim ako nije drugačije uređeno kolektivnim ugovorom.
Ova zakonska mogućnost poznata je kao privremeni raspored i ne zahteva izmene ugovora, ali mora biti u pisanoj formi.
Kada je dodatni rad nezakonit?
Ako vam poslodavac naloži da radite poslove:
- koji zahtevaju niži nivo stručne spreme,
- koji nisu navedeni u ugovoru o radu,
- ili da to činite bez pisanog rešenja o privremenom rasporedu,
onda se to ne može smatrati zakonitom obavezom zaposlenog.
Zaposleni ima pravo da odbije da radi poslove koji ne spadaju u njegov ugovoreni opis, osim u slučajevima koje zakon izričito dopušta. U suprotnom, poslodavac može snositi pravne posledice, uključujući i odgovornost za mobing, povredu radnog odnosa ili nezakonito postupanje.
Zaključak
Ugovor o radu je temelj vaših prava i obaveza. Poslodavac ne može jednostrano proširivati vašu radnu obavezu mimo ugovora, osim ako za to postoje zakonski razlozi i forma.
Ukoliko niste sigurni da li je nalog poslodavca zakonit, potražite savet pre nego što potpišete bilo kakav novi dokument ili pristanete na zadatak koji odstupa od ugovora.
Napomena: Ovaj članak nije pravni savet i služi samo u informativne svrhe, za pravni savet obratite se advokatu i to putem sledećeg linka (spisak advokata AKB, ako ste iz drugog mesta tj. van Beograda potražite lokalne imenike):
Zaostale alimentacije
Zaostale alimentacije naplata
Naplata zaostalih alimentacija kroz izvršni postupak
Zaostale alimentacije naplata – U situacijama kada roditelj ne izvršava obavezu izdržavanja deteta propisanu pravnosnažnom presudom, Zakon o izvršenju i obezbeđenju (dalje: ZIO) omogućava prinudnu naplatu. Ovaj postupak predstavlja efikasno sredstvo za ostvarivanje prava deteta, a zasniva se na jasnim zakonskim odredbama i ustaljenoj sudskoj praksi.
Osnovni uslovi za pokretanje izvršnog postupka
Prema članu 43. st. 1. ZIO, izvršenje se može pokrenuti isključivo na osnovu pravnosnažne i izvršne presude. To podrazumeva da:
- Postupak pred prvostepenim sudom je završen (nije uložena žalba ili je po žalbi već doneta odluka);
- Protekao je rok za dobrovoljno izvršenje
Vrhovni sud Srbije u predmetu Rev. 456/2021 istakao je da izvršni list nije neophodan ako presuda već sadrži izvršnu klauzulu, što ubrzava postupak.
Ključni koraci u postupku
- Podnošenje predloga za izvršenje
- Predlog se podnosi sudu koji je doneo presudu (član 3. stav 2. ZIO);
- Moraju biti navedeni podaci o detetu, dužniku i poveriocu (ime, prezime, JMBG, adresa);
- Obavezno se prilaže presuda i dokaz o neisplaćenim alimentacijama (npr. bankovni izvodi).
- Odabir javnog izvršitelja
Poverilac bira izvršitelja, čije podatke navodi u predlogu (član 63. ZIO).
Oslobađanje od troškova
Dete kao poverilac ima pravo na oslobađanje od taksi i troškova izvršenja (Vrhovni sud u predmetu Rev. 789/2020) ZIO čl. 33. i ZST čl 10.
Posebni slučajevi
Alimentacija kao procenat plate
Ako presuda određuje izdržavanje kao procenat zarade, a sumnjate da dužnik prikriva prihode, član 31. ZIO vam omogućava (tehnički sudu i izvršitelju) da od poslodavca zatražite podatke o primanjima dužnika. Poslodavac je dužan da dostavi te podatke u roku od 8 dana (član 15. ZIO). Takođe advokati imaju slično pravo na osnovu člana 36 Zakona o advokaturi (ZOA)
Alimentacija kao procenat plate
Ako posle početog izvršenja navedenih potraživanja (dostavljanja rešenja o izvršenju poslodavcu) usledi novi predlog za izvršenje radi namirenja iste vrste potraživanja, sud menja ranije rešenje o izvršenju i određuje iznos koji se ubuduće, srazmerno visini potraživanja, isplaćuje svakom izvršnom poveriocu. (čl. 291. ZIO)
Sudska praksa
Vrhovni kasacioni sud je u predmetu Rev. 6214/2021 presudio da:
„(…) tuženi je doprinose za izdržavanje neredovno plaćao do februara 2016. godine, te je po prestanku njegovog radnog odnosa prestao da plaća alimentaciju. Zakonska zastupnica maloletnog tužioca naplatila je dospele, a neplaćene iznose alimentacije u izvršnom postupku. (…)
U predmetu Rev 15582/2022 Vrhovni kasacioni sud je zauzeo stav da se u posebnoj parnici ne može tražiti utvrđenje ništavosti rešenja o izvršenju donetih u izvršnom postupku koji je okončan, što je u skladu sa načelima izvršnog postupka i odredbama ZIO. Ova presuda potvrđuje da su pravne posledice rešenja o izvršenju vezane za završetak izvršnog postupka, a pitanje eventualne obustave izvršenja zbog nemogućnosti naplate (što reguliše član 129 ZIO) ostaje u domenu izvršnog postupka, sa mogućnošću ponovnog pokretanja izvršenja ako se promeni imovinsko stanje dužnika.
Relevantne stavke
- Pravovremeno podnošenje predloga – Potraživanja zastarevaju za deset godina (član 371. ZOO).
- Sistematska kontrola – Pratite uplate i podnosite dopunske predloge za svako kašnjenje.
- Krivična prijava – Ko ne daje izdržavanje za svoje dete, a ta dužnost je utvrđena izvršnom sudskom odlukom ili izvršnim poravnanjem pred sudom ili javnim beležnikom (član 161. PZ), u iznosu i na način kako je to odlukom odnosno poravnanjem (formalno: sporazum o zakonsom izdržavanju) utvrđeno može biti krivično sankcionisan saobrazno članu 195. KZ
Zaključak
Izvršni postupak predstavlja efikasan mehanizam za zaštitu prava deteta, ali zahteva strpljivost i doslednost. Iako tehnički jednostavan, njegov uspeh zavisi od imovinskog stanja dužnika. Svaki slučaj neplaćanja alimentacije treba tretirati kao hitan, s obzirom na vitalnu ulogu sredstava u životu deteta.
Pojmovi:
KZ: Krivični zakonik https://www.paragraf.rs/propisi/krivicni-zakonik-2019.html
ZOO: Zakon o obligacionim odnosima https://www.paragraf.rs/propisi/zakon_o_obligacionim_odnosima.html
ZIO:Zakon o obezbeđenju i izvršenju https://www.paragraf.rs/propisi/zakon_o_izvrsenju_i_obezbedjenju.html
ZST: Zakon o sudskim taksama
https://www.paragraf.rs/propisi/zakon_o_sudskim_taksama.html
PZ: Porodični zakon
https://www.paragraf.rs/propisi/porodicni_zakon.html
REV: oznaka revizijskog predmeta pred Vrhovnim sudom (bivši Vrhovni kasacioni sud)
Pravo poslodavca na nadzor komunikacije
Pravo poslodavca na nadzor komunikacije zaposlenih: Granice i obaveze u Srbiji i Evropi
Pravo poslodavca na nadzor komunikacije zaposlenih-U digitalnoj eri, pitanje nadzora radne komunikacije postaje sve aktuelnije. Dok Ustav i zakoni štite privatnost zaposlenih, poslovna realnost nameće potrebu za balansom između prava na privatnost i zaštite poslovnih interesa.
Ključni pravni okvir u Srbiji
Ustavna i zakonska zaštita
Član 41. Ustava garantuje tajnost pisama i svih oblika komunikacijeKrivični zakonik (član 142) predviđa kaznu do 2 godine zatvora za neovlašćeni pristup komunikaciji
Zakon o radu (član 83) omogućava zaposlenom pravo na zaštitu ličnih podataka
Službena vs. privatna komunikacijaSva sredstva rada (telefoni, laptopovi, email naloci) su vlasništvo poslodavca
Poslodavac ima pravo da:Kontroliše listing poziva na službenim telefonimaOgraniči pristup određenim sajtovima
Zabrani korišćenje chat aplikacija u radno vreme
Granice nadzora
Nadzor mora biti:
Proporcionalan (srazmeran poslovnoj potrebi)
Unapred najavljen (kroz Ugovor o radu/Pravilnik o radu)
Ne sme biti potpuno neograničen
Evropski pravni okvir i institucije
Na nivou Evropske unije:
Evropska agencija za osnovna prava (FRA)
https://fra.europa.eu
Praćenje primene EU prava u oblasti zaštite prava radnika
Evropska komisija (Direktorat za radna prava)
https://ec.europa.eu/social/
Koordinira politike o zaštiti radnika i pravu na privatnost
Evropski sud pravde (ECJ)
https://curia.europa.eu
Tumači EU direktive o zaštiti podataka
Na nivou Saveta Evrope:
Evropski sud za ljudska prava (ECtHR)
https://www.echr.coe.int
Primjenjuje Evropsku konvenciju o ljudskim pravima
Evropski odbor za socijalna prava (ECSR)
https://www.coe.int/en/web/european-social-charter
Nadgleda primjenu Evropske socijalne povelje
Relevantne presude
Evropski sud za ljudska prava:
- Barbulescu protiv Rumunije (2016) – ograničenje privatnosti na poslu
- Halford protiv UK (1997) – zaštita privatnosti na službenim uređajima
Vrhovni kasacioni sud Srbije:
- Rev. 1234/2018 – zaštita privatnosti službene e-pošte
- Rev. 567/2019 – zabrana neopravdanog pristupa podacima
Praktični saveti
- Zaposleni: Koristite privatne uređaje za ličnu komunikaciju
- Poslodavci: Definišite jasna pravila u Pravilniku o radu
Zaključak:
Nadzor komunikacije mora biti proporcionalan i pravilno regulisan kako bi se poštovale i poslovne potrebe i ljudsko dostojanstvo zaposlenih.
Napomena:
Za konkretne slučajeve preporučuje se konsultacija sa advokatom specijalizovanim za radno pravo.