
U praksi je i dalje veliki broj građana i privrednih subjekata u Republici Srbiji upisan u katastar nepokretnosti kao nosilac prava korišćenja građevinskog zemljišta, a ne kao vlasnik. Iako se često smatra da ovaj status nije hitan problem, konverzija prava korišćenja u pravo svojine predstavlja važan pravni korak koji je preporučljivo sprovesti čak i kada trenutno ne postoji namera za gradnju ili promet nepokretnosti.
Razlog za to leži u činjenici da pravo korišćenja ima znatno uži obim u odnosu na pravo svojine i u mnogim situacijama predstavlja ozbiljno ograničenje.
Šta podrazumeva konverzija zemljišta?
Konverzija zemljišta je zakonom propisan postupak kojim se postojeće pravo korišćenja na građevinskom zemljištu pretvara u pravo svojine. Ovaj institut nastao je kao posledica istorijskog razvoja imovinsko-pravnih odnosa u Srbiji, gde je građevinsko zemljište decenijama bilo u državnoj, odnosno ranije društvenoj svojini. Sama procedura se odvija pod uslovima propisanim Zakonom o planiranju i izgradnji (‘Sl. glasnik RS’, br. 72/2009, 81/2009 – ispr., 64/2010 – odluka US, 24/2011, 121/2012, 42/2013 – odluka US, 50/2013 – odluka US, 98/2013 – odluka US, 132/2014, 145/2014, 83/2018, 31/2019, 37/2019 – dr. zakon, 9/2020, 52/2021, 62/2023 i 91/2025).
Zašto je konverzija neophodna?
Bez sprovedene konverzije, nije moguće pribaviti građevinsku dozvolu za izgradnju objekta na zemljištu na kome postoji samo pravo korišćenja. Takođe, promet takvog zemljišta je znatno složeniji i često manje atraktivan za potencijalne kupce ili investitore.
Sticanjem prava svojine:
- olakšava se prodaja i opterećenje zemljišta,
- povećava se pravna sigurnost,
- omogućava se korišćenje zemljišta kao sredstva obezbeđenja (hipoteka),
- izjednačava se pravni status zemljišta i objekta.
Konverzija bez plaćanja naknade
Važeći propisi predviđaju mogućnost konverzije bez naknade, što je posebno značajno za veliki broj lica. U tim slučajevima, postupak se sprovodi pred nadležnom službom katastra nepokretnosti, ali isključivo po zahtevu zainteresovanog lica.
Pravo na konverziju bez naknade, između ostalog, imaju:
- lica koja su upisana kao vlasnici objekata izgrađenih na predmetnoj parceli,
- nosioci prava korišćenja na neizgrađenom građevinskom zemljištu,
- vlasnici objekata izgrađenih na građevinskom zemljištu u javnoj svojini, pod uslovom da su zaključili dugoročni zakup (najmanje 50 godina) i izmirili ugovorene obaveze,
- zakupci građevinskog zemljišta u javnoj svojini bez naknade, nakon pravosnažnosti upotrebne dozvole, ako je to predviđeno ugovorom.
Ko trenutno ne može sprovesti konverziju?
Postoje određene kategorije subjekata za koje konverzija još uvek nije moguća. To su:
- sportske organizacije i udruženja,
- zemljoradničke i stambene zadruge,
- subjekti obuhvaćeni postupkom sukcesije,
- društvena preduzeća.
Za pojedine od ovih kategorija zakonodavac je predvideo donošenje posebnih propisa, dok su za druge propisana prelazna ograničenja, poput okončanja privatizacije ili završetka sukcesije. Dodatno, konverzija može biti ograničena i kada je planskom dokumentacijom zemljište namenjeno za objekte javne namene ili javne površine.
Kako izbeći zastoje u postupku?
Iako trajanje postupka ne zavisi isključivo od podnosioca zahteva, pravilna priprema može značajno skratiti rokove. Pre podnošenja zahteva neophodno je prikupiti kompletnu dokumentaciju, uključujući:
- dokaz o pravu korišćenja,
- dokaz o vlasništvu nad objektom (ako postoji),
- odgovarajuće lokacijske informacije.
Privredni subjekti, pored toga, moraju pribaviti i informacije od nadležnih organa za prostorno planiranje i urbanizam.
Zašto je korisno angažovati advokata?
Postupak konverzije često je administrativno i pravno složen. Angažovanje advokata koji se bavi imovinsko-pravnim odnosima može pomoći da se izbegnu greške, dopune zahteva i nepotrebna odlaganja. Advokat prati tok postupka, komunicira sa nadležnim organima i blagovremeno reaguje na zahteve katastra.
Šta dobijate nakon konverzije?
Po okončanju postupka konverzije postajete punopravni vlasnik zemljišta. Time se objekat i zemljište objedinjuju u jedan predmet prava svojine, što predstavlja najstabilniji i najpovoljniji pravni okvir za dalje raspolaganje nepokretnošću.
Zakon o planiranju i izgradnji
https://www.paragraf.rs/propisi/zakon_o_planiranju_i_izgradnji.html
Boravak stranaca u Srbiji
Što se tiče boravka stranaca u Srbiji je najliberalniji turistički režim. Bezvizni režim i boravak do 90 dana u periodu od 180 dana. Stranac ima obavezu da se raspita da li njegova zemlja ima potpisan sa Srbijom sporazum o bezviznom režimu.
Procedura
Prvo ćemo obaviti prijavu boravišta u lokalnoj policijskoj stanici. Na opštini na kojoj ima nameru da boravi. Stranac se prijavljuje da živi u nečijem domaćinstvu do navedenih 90 dana maksimum. Prijava boravišta mora se učiniti 24 časa od momenta kad je stranac ušao u Srbiju. Ova prijava (gde stranac boravi) je preduslov za dalje procedure.
Privremeni boravak stranaca u Srbiji odobrava se do 36 meseci, s tim da Uprava za strance (pri Ministarstvu unutrašnjih poslova) može za početak po diskrecionom pravu da strancu izda dozvolu samo na šest meseci, onda stranac aplicira šestog meseca (pre isteka) za razliku do 36 meseci.
Članom 40 stav 1 tačka 14 Zakona o strancima predviđeno je da stranac može dobiti dozvolu za privremeni boravak iz drugih opravdanih razloga u skladu sa zakonom ili međunarodnim ugovorom. Ovo je ključno, jer će uprava za strance diskrecionim pravom (slobodna vojla organa) odlučivati da li po njima on može da ostane.
Potrebna dokumentacija
1. Lična karta domaćina koji prijavljuje boravište stranca (očitana sa čipom).
2. Pasoš stranca (važenja dužeg od šest meseci) – da bi vam advokat napisao izjavu
3. Što se tiče fotografije (za boravišnu dozvolu) stranac se slika u bilo kojoj foto radnji u Srbiji u dimenzijama fotografije – kao pri izdavanju lične karte
Stanodavac odlazi u MUP lično sa strancem gde daje izjavu i prijavljuje se boravak stranca (procedura od oko 30 minuta ukoliko nema gužve).
Samostalni privremeni boravak
Ukoliko stranac opštira za samostalni privremmeni boravak u Srbiji – šta radimo u tom slučaju:
– otvaramo strancu nalog na portalu za strance u Srbiji (advokat)
– uredno popunjen zahtev za odobrenje se popunjava i šalje policiji (Uprava za strance Omladinskih brigada 1, Novi Beograd)
– važeći lični dokument – dakle pasoš
-dve fotografije (35x45mm, u boji, anfas)
– dokaz o uplati propisane administrativne takse – u bilo kojoj pošti ili banci
– izjava stanodavca da je saglasan da strani državlјanin ima prijavlјenu adresu stanovanja
– dokaz o sredstvima za izdržavanje tokom planiranog boravka predlažem nerezidentni račun u nekoj od banaka u Srbiji koje dozvoljavaju otvaranje nerezidentnog računa za strance, sredstva od oko 8.754,65 USD u dinarima (ovo je za godinu dana) jer uprava za strance prilikom odlučivanja da li da strancu izda privremenu dozvolu traži od banke potvrdu o posedovanju sredstava na računu banke, u visini minimalne zarade koja je propisana u Republici Srbiji za godinu u kojoj se podnosi zahtev
– dokaz o zdravstvenom osiguranju tokom planiranog boravka – jedna od osiguravajućih kuća u Srbiji nudi zdravstveno osiguranje za strance gde je premija do 5.000 evra, a polisa nije skupa (mesečne rate).
Otvaranje privrednog društva u Srbiji kao put do privremenog boravka od 36 meseci
Samozapošlјavanje – Upisan u rešenje o registraciji
1 važeći lični dokument
2 fotografija stranog državljanina
3 izjava stanodavca da je saglasan da strani državljanin ima prijavljenu adresu stanovanja ili ugovor o zakupu
4 izvod o registraciji privrednog subjekta gde je stranac upisan kao osnivač ili vlasnik u Republici Srbiji
5 isprava, odnosno potvrda kojom stranac dokazuje da ima odgovarajuće kvalifikacije za obavljanje konkretne delatnosti – ovo je najproblematičniji deo, zato što te kvalifikacije tumači uprava kako želi, slobodnom voljom, dakle referent procenjuje da li stranac ima odgovarajuće kvalifikacije. Plus, kvalifikacija mora biti prevedena na sprski od strane sudskog tumača (oko 15 dolara po stranici minimum)
Stranac ne sme biti zaposleni u sopstvenoj firmi – samo vlasnik kapitala
Kupovina nepokretnosti kao put do privremenog boravka od 36 meseci i stalnog boravka
Ako stranac kupi nepokretnost (nije određena minimalna cena i kvadratura kuće ili stana niti mesto, s tim ako kupi u određenoj opštini u Srbiji nepokretnsot stranac podnosi zahtev za 36 meseci policiji u tom nestu i mora da živi tamo 3 godine. Nakon tri godine neprekidnog privremenog boravka, može podneti zahtev za stalni boravak. Do stalnog boravka (koji je preduslov za državljanstvo i srpski pasoš) dolazi se kada prođu 3 godine života u Srbiji – podnosi se zahtev upravi za strance.
Za 3 godine privremenog boravka stranac može odsustvovati iz Srbije do ukupno 10 meseci, odnosno jedno odsustvo ne duže od 6 meseci.
Stranac kao investitor u postojeću firmu (srpsku) kao put do privremenog boravka od 36 meseci
Stranac mora imati dokaz da na računu ima 50.000 evra (oko 57.607 USD)
dokaz da je uplatio u poslovanje domaćeg LLC ili Inc. ulaganje u osnovna materijalna i nematerijalna sredstva – uz zahtev za prvi privremeni boravak (prvo 6 meseci) polaže se dokaz iz banke da je u neku domaću firmu za početak uložio 5.000 evra ili oko 5.760 dolara. Uz produženje (do 36) idu i nove investicije.
Zakon o strancima (‘Sl. glasnik RS’, br. 24/2018, 31/2019 i 62/2023)
https://www.paragraf.rs/propisi/zakon_o_strancima.html
Pravilnik o odobravanju privremenog boravka („Sl. glasnik RS“, br. 6/2024)
https://www.paragraf.rs/propisi/pravilnik-blizim-uslovima-odobrenje-privremenog-boravka.html
Upis nepokretnosti u katastar po novom Zakonu
Rok za upis nepokretnosti u katastar po novom Zakonu počinje 08.12.2025! Trajaće 60 dana, ne propustite priliku, da konačno upišete nepokretnost koju po dosadašnjim propisima niste mogli i uđite u pravni sistem nepokretnosti. Pogledajmo šta novi zakon donosi.
Spisak obaveznih dokumenata i zašto je važno podneti zahtev što pre
Uvođenje novog Zakona o posebnim uslovima za evidentiranje i upis prava na nepokretnostima („Sl. glasnik RS“, br. 91/2025, dalje: Zakon) predstavlja ključni korak ka pravnoj sigurnosti vlasnika objekata u Srbiji. Ovaj zakon omogućava građanima da svoje do sada nelegalno izgrađene ili neupisane objekte konačno upišu u katastar, steknu formalno-pravno vlasništvo i omoguće objektu da uđe u pravni promet. Drugim rečima, zakon nije klasična legalizacija u smislu državnog priznavanja tehničke ispravnosti objekta, već predstavlja mehanizam koji omogućava da građani postanu formalni vlasnici i da njihova imovina dobije punu tržišnu vrednost.
Podnošenje prijava po ovom zakonu počinje 8. decembra i traje 60 dana. Postupak je znatno jednostavniji i brži nego ranije, potpuno digitalizovan i sa nižim troškovima. Građani će moći da podnesu elektronsku prijavu bez potrebe za dugotrajnim administrativnim procedurama. Za početak, za upis su neophodna dva osnovna dokumenta: dokaz o sticanju prava (npr. ugovor ili ostavinsko rešenje) i lična karta.
Zašto ovo nije klasična legalizacija
Novi zakon omogućava vlasnicima i korisnicima nepokretnosti koje do sada nisu evidentirane u katastru da postanu formalno-pravni vlasnici. Kada se objekat upiše, vlasnik može da ga proda, založi, stavi u promet ili iskoristi kao obezbeđenje za kredit. Time se veliki broj objekata prvi put uvodi u pravni sistem Srbije i otvara prostor za njihovo regularno korišćenje.
Važno je naglasiti da zakon ne preuzima odgovornost za tehničku ispravnost ili stabilnost objekata. Dakle, ovo nije proces kojim država garantuje solidnost građevina, već pravni okvir koji omogućava formalno upisivanje i korišćenje objekata u pravnom prometu.
Koje objekte je moguće upisati
Postoji nekoliko kategorija objekata koje zakon omogućava da budu upisane:
- Objekti izgrađeni bez građevinske dozvole.
- Objekti sa dozvolom kojoj je istekao rok.
- Objekti za koje nikada nije pribavljena upotrebna dozvola.
- Objekti koji su već bili u postupku ozakonjenja, kao i oni građeni u periodima kada dozvola nije bila zakonski potrebna.
Ključni uslov za upis je da objekti budu vidljivi na satelitskom snimku Agencije za prostorno planiranje i urbanizam.
Postoje i objekti koji se mogu upisati samo uslovno, kao što su:
- Građevine u drugoj zoni zaštite prirodnih dobara ili u zaštitnim pojasevima.
- Objekti u zonama infrastrukture.
- Pojedini objekti u javnoj svojini koji još nisu privedeni nameni.
Kategorije koje se ne mogu upisati uključuju:
- Objekti u prvoj zoni zaštite prirodnog dobra.
- Objekti u javnoj svojini koji su privedeni nameni.
- Objekti u zoni zaštite kulturnog dobra.
Za ove kategorije ne postoje izuzeci, što znači da se njihova legalizacija ili upis u katastar ne može ostvariti po ovom zakonu.
Kako funkcioniše elektronska prijava
Jedna od najvećih promena koju donosi novi zakon jeste potpuna digitalizacija procesa. Elektronska prijava je obavezna i sprovodi se na principu sličnom podnošenju prijava Poreskoj upravi ili Agenciji za privredne registre (APR).
Uz elektronsku prijavu, potrebno je priložiti:
- Dokaz o sticanju prava na objekt.
- Elaborat izvedenih radova ili skicu objekta, kako zakon izričito propisuje.
Za korišćenje elektronskog sistema potrebni su standardni nalog na e-Upravi i kvalifikovani elektronski potpis.
Ko sme da pruža pravnu pomoć
Pravna pomoć u ovom postupku je strogo regulisana zakonom. Ovlašćeni za pružanje pomoći su:
- Advokati.
- Jedinice lokalne samouprave.
- Agencija za prostorno planiranje i urbanizam.
Svako drugo lice koje nudi takvu pomoć postupkom koji zahteva formalnu kvalifikaciju pruža uslugu nezakonito. Opštine imaju obavezu da građanima koji nemaju sredstva za advokata obezbede besplatnu pravnu pomoć kroz svoje službe.
Obavezna i preporučena dokumentacija
Pored osnovnih dokumenata, zakon propisuje i obaveznu izjavu vlasnika pod krivičnom i materijalnom odgovornošću da je jedini vlasnik i da ne postoji treće lice koje bi moglo da potražuje pravo na objekt.
Preporučuje se i dostavljanje dodatnih dokumenata, kao što su:
- Dokazi da je porez na imovinu uredno prijavljen.
- Računi komunalnih službi, što može pomoći u bržem rešavanju predmeta.
Predmeti se rešavaju po redosledu prijema, zbog čega je važno podneti zahtev što pre. Ranije podneta prijava znači i brže rešavanje, a eventualne dopune i korekcije lakše su izvedive pre isteka roka.
Šta se dešava sa starim predmetima
Svi postupci započeti po ranijim zakonima neće se automatski preuzimati. Za starije predmete neophodno je podneti nove elektronske prijave, jer procedura počinje ispočetka.
Upisom u katastar, vlasnici prvi put dobijaju punu pravnu sigurnost. Objekat postaje deo pravnog prometa, što omogućava:
- Prodaju, poklon ili zalogu objekta.
- Korišćenje objekta kao hipotekarnog obezbeđenja za kredit.
Do sada banke nisu mogle da prihvate nelegalizovane objekte kao osiguranje, pa novi zakon otvara vrata funkcionalnom korišćenju imovine koja je do sada postojala samo „na terenu“, ali ne i „na papiru“.
Troškovi upisa
Cena upisa zavisi od zone, lokacije i vrednosti objekta. Minimalna naknada je 100 evra, a maksimalna oko 1.500 evra.
Na troškove utiču i:
- Cena geodetskih usluga.
- Advokatske tarife, koje se određuju prema vrednosti i lokaciji nepokretnosti.
U centralnim gradskim opštinama naknade su veće, dok objekti u predgrađima poput Kaluđerice, Ledina, Ovče ili Borče mogu proći sa minimalnom naknadom. Na primer, u ovim delovima grada postupak može biti završen za oko 100 evra, dok u prestižnim delovima Beograda cena raste proporcionalno vrednosti i lokaciji objekta.
ZAKLJUČAK
U katastar nepokretnosti i katastar infrastrukture, pored upisa prava svojine i drugih srodnih prava u slučajevima propisanim Zakonom, upisuje se i zabeležba da je pravo svojine na objektu, delu objekta, odnosno posebnom delu objekta, upisano na osnovu ovog zakona, kao i druge zabeležbe u skladu sa odredbama zakona.
Republika Srbija ne garantuje za bezbednost i sigurnost korišćenja objekta, dela objekta, odnosno posebnog dela objekta, upisanog u evidenciju nepokretnosti i prava na njima po odredbama ovog zakona.
Izvor:
Srbija obnovljivi izvori energije 2030
Srbija do 2030. planira 45% električne energije iz obnovljivih izvora
Srbija je usvojila Integrisani nacionalni klimatski i energetski plan (INEKP – Integrisani nacionalni klimatski i energetski plan) sa ciljem da se uskladi sa regulativom Evropske unije i smanji zavisnost od fosilnih goriva. Prema ovom dokumentu, do 2030. godine više od 45% ukupne potrošnje električne energije trebalo bi da dolazi iz obnovljivih izvora energije (OIE – obnovljivi izvori energije).
Koliki su trenutni kapaciteti i šta još treba da se izgradi?
Trenutno, Srbija raspolaže sa oko 800 MW instalisanih kapaciteta iz vetroelektrana i solarnih parkova. Očekuje se da do kraja godine taj broj dostigne 1 GW. Međutim, da bi se ispunio plan INEKP-a, u naredne četiri do pet godina moraće da se izgradi dodatnih 2,5 GW novih postrojenja.
Spora realizacija i regulatorne prepreke
Iako interesovanje investitora postoji, izgradnja novih projekata ide sporim tempom. Od projekata koji su pobedili na aukcijama 2023. godine, samo jedan vetropark je u potpunosti završen i priključen na mrežu. Većina drugih projekata još je u fazi izgradnje ili nije ni započela.
Jedan od ključnih problema je složenost procesa. Od dobijanja brojnih dozvola, preko finansiranja, do kašnjenja u isporuci opreme kao što su vetrogeneratori, solarni paneli i transformatori. Dodatni izazov predstavljaju i nedavne izmene uredbi. Predviđaju da se nove studije priključenja na mrežu neće izrađivati narednih godinu dana, čime su novi veliki projekti faktički odloženi.
Ciljevi INEKP-a i energetska tranzicija
Glavni stubovi INEKP-a uključuju:
- povećanje udela OIE u energetskom miksu,
- mere energetske efikasnosti radi smanjenja ukupne potrošnje,
- smanjenje upotrebe lignita,
- doprinos značajnom smanjenju emisija gasova sa efektom staklene bašte (GHG – Greenhouse Gases).
Prema planu, udeo OIE u bruto finalnoj potrošnji energije treba da poraste na 33,6%, dok bi udeo u proizvodnji električne energije trebalo da premaši 45% do 2030. godine.
Podrška međunarodnih institucija
Srbija već sarađuje sa međunarodnim finansijskim institucijama na unapređenju energetske tranzicije. Potpisani su sporazumi sa Evropskom bankom za obnovu i razvoj (EBRD – European Bank for Reconstruction and Development) u vrednosti od 40,5 miliona evra, koji će omogućiti prelazak deset toplana u Srbiji na korišćenje obnovljivih izvora.
Konferencija OIE Srbija 2025
Ključne teme energetske tranzicije biće u fokusu konferencije OIE Srbija 2025, koja će se održati 17. i 18. septembra u Vrdniku. Očekuje se prisustvo poslovne zajednice, investitora, međunarodnih organizacija i državnih institucija. Biće predstavljene analize drugog kruga aukcija, aktuelna dešavanja u regionu i rast kapaciteta OIE u Evropi.
Nezakonito pružanje pravnih usluga: Sve što treba da znate o nadripisarstvu
Nezakonito pružanje pravnih usluga, poznato i kao nadripisarstvo, predstavlja krivično delo. Isto je propisano u Krivičnom zakoniku Republike Srbije, tačnije u članu 342, koji se nalazi u glavi trinaestoj posvećenoj krivičnim delima protiv pravosuđa. Ovo delo ima za cilj zaštitu advokatske profesije od nelojalne konkurencije, ali i zaštitu stranaka od neprofesionalnog zastupanja, kao i države zbog poreskih prihoda koje advokati uplaćuju. U ovom članku detaljno ćemo objasniti šta je nadripisarstvo, ko su nadripisari, kakve posledice ovo delo nosi, i zašto je važno obratiti se isključivo ovlašćenim pravnim stručnjacima, poput advokata.
Šta je nadripisarstvo?
Nadripisarstvo je neovlašćeno bavljenje pružanjem pravne pomoći uz naknadu, što je izričito zabranjeno Krivičnim zakonikom. Ovo krivično delo ne odnosi se samo na krivične postupke, već obuhvata i parnične, upravne i druge vrste postupaka. Prema članu 342 Krivičnog zakonika:
Ko se neovlašćeno i uz naknadu bavi pružanjem pravne pomoći, kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do dve godine.
Ključni element ovog dela je bavljenje, što znači da se ne radi o jednokratnom aktu, već o kontinuiranom pružanju pravnih usluga uz naknadu. Ako lice, na primer, napiše samo jednu tužbu, to neće biti dovoljno za kvalifikaciju krivičnog dela, osim ako se ne dokaže namera za daljim nezakonitim pružanjem usluga. Dokazivanje namere može biti izazovno, ali sud može uzeti u obzir, na primer, postojanje organizovane kancelarije za prijem klijenata kao dokaz kontinuiranog bavljenja.
Ko su nadripisari?
Nadripisari su osobe koje neovlašćeno pružaju pravne usluge, često bez odgovarajuće stručne spreme ili ovlašćenja. U praksi, to su često lica koja su imala dodira sa pravosudnim sistemom, poput:
- Bivših ili trenutnih zaposlenih u sudovima, kao što su daktilografkinje koje godinama pišu presude po diktatu sudija i steknu dovoljno znanja da samostalno sastavljaju tužbe ili odgovore na tužbe.
- Zaposleni u opštinama ili kompanijama koji su u okviru svog posla pisali pravne akte, poput ugovora ili zahteva.
- Stručnjaci iz osiguravajućih kompanija koji imaju iskustvo u oblasti naknade šteta i nude pravnu pomoć u sudskim postupcima za naknadu štete.
- Vlasnici radnji u blizini sudova, poput kopirnica ili prodavnica obrazaca, koji prikriveno sastavljaju pravne podneske za novčanu naknadu.
Ove osobe često deluju pod maskom drugih poslova, ali njihove aktivnosti prelaze granice zakona kada počnu da pružaju pravnu pomoć uz naplatu, bez potrebnih kvalifikacija ili ovlašćenja.
Zašto je nadripisarstvo problem?
Nezakonito pružanje pravnih usluga ima više negativnih posledica:
- Nelojalna konkurencija advokatima: Advokati prolaze kroz rigoroznu obuku, polažu pravosudni ispit i podležu strogim etičkim pravilima. Nadripisari, s druge strane, zaobilaze ove standarde, nudeći usluge po nižim cenama.
- Rizik za stranke: Osobe koje koriste usluge nadripisara izlažu se riziku od neprofesionalnog zastupanja, što može dovesti do gubitka spora ili štete.
- Uticaj na pravosudni sistem: Nadripisarstvo može ometati utvrđivanje činjenica u sudskim postupcima, čime se ugrožava funkcionisanje pravosuđa.
- Poreski gubitak za državu: Advokati plaćaju poreze na svoje usluge, dok nadripisari često rade „na crno“, izbegavajući poreske obaveze.
Stručnost nadripisara: Da li je važna?
Pitanje stručnosti nadripisara je složeno. Naime, stručna sprema nije ključni element za utvrđivanje ovog krivičnog dela. Na primer, diplomirani pravnik bez položenog pravosudnog ispita može biti stručan za pružanje pravnih saveta, ali ako piše podneske uz naplatu, on postaje nadripisar jer nema ovlašćenje za takvu delatnost. Slično tome, pravnik koji radi u kompaniji i posle radnog vremena piše tužbe za novac, takođe vrši ovo krivično delo.
Zanimljivo je uporediti nadripisarstvo sa sličnim krivičnim delima, poput nadriljekarstva (član 254 Krivičnog zakonika). Dok je za nadriljekarstvo ključno pitanje stručne spreme (lekar mora imati odgovarajuće obrazovanje), kod nadripisarstva fokus je na neovlašćenom bavljenju. To znači da čak i ako je nadripisar stručniji od pojedinog advokata, njegovo delovanje je nezakonito jer nije ovlašćeno.
Prema Zakonu o parničnom postupku, punomoćnik fizičkog lica može biti samo advokat, krvni srodnik u pravoj liniji, brat, sestra, bračni drug ili predstavnik službe pravne pomoći sa položenim pravosudnim ispitom. Ova lica, čak i ako nemaju pravno obrazovanje, neće biti smatrana nadripisarima jer njihovo delovanje nije protivzakonito.
Naknada kao ključni element nadripisarstva
Jedan od ključnih elemenata ovog krivičnog dela je naknada. Zakon ne precizira da naknada mora biti novčana – može biti i nenovčane prirode. Međutim, dokazivanje naknade može biti izazovno, posebno ako se radi o „isplati ispod stola“. Besplatno pružanje pravne pomoći, s druge strane, ne ispunjava uslove za ovo krivično delo. Ipak, teško je zamisliti da neko kontinuirano pruža pravne usluge bez ikakve naknade, što dodatno komplikuje dokazivanje.
U praksi, nadripisari često nude usluge po nižim cenama od advokata, što privlači klijente, ali i održava ovu nezakonitu praksu. Na primer, vlasnik radnje za prodaju obrazaca koji piše podneske verovatno ne radi to besplatno, već naplaćuje usluge, često u gotovini, što otežava praćenje.
Kazne za nadripisarstvo
Za neovlašćeno pružanje pravnih usluga predviđene su sledeće kazne:
- Novčana kazna
- Zatvor do dve godine
U praksi, sudovi retko pribegavaju zatvorskoj kazni, već se češće odlučuju za novčanu kaznu ili uslovnu osudu. Ovo zavisi od težine prekršaja, učestalosti radnji i dokaza o kontinuiranom bavljenju.
Besplatna pravna pomoć i advokatura
U Srbiji, jedina ovlašćena lica za pružanje pravne pomoći su advokati i službe pravne pomoći osnovane pri jedinicama lokalne samouprave. Advokati su profesionalci koji poseduju odgovarajuće obrazovanje, položen pravosudni ispit i podležu strogim pravilima Advokatske komore Srbije. Službe pravne pomoći, s druge strane, pružaju besplatnu pravnu pomoć građanima koji ispunjavaju određene uslove, a njihovi predstavnici moraju biti diplomirani pravnici sa položenim pravosudnim ispitom.
Besplatna pravna pomoć je važan mehanizam za one koji ne mogu priuštiti advokata, ali je ključno obratiti se ovlašćenim službama ili advokatima kako bi se izbegli rizici povezani sa nadripisarstvom.
Kako izbeći nadripisare?
Da biste bili sigurni da primate stručnu i zakonitu pravnu pomoć, uvek se obratite:
- Advokatu upisanom u imenik Advokatske komore Srbije.
- Službi pravne pomoći pri vašoj opštini, ukoliko ispunjavate uslove za besplatnu pravnu pomoć.
Ako sumnjate da je neko lice neovlašćeno pružalo pravne usluge, možete se obratiti nadležnim organima ili Advokatskoj komori Srbije radi provere i podnošenja prijave.
Zaključak
Nezakonito pružanje pravnih usluga, odnosno nadripisarstvo, ozbiljan je problem koji ugrožava pravosudni sistem, advokatsku profesiju i interese stranaka. Ovo krivično delo nije samo pitanje stručnosti, već pre svega neovlašćenog bavljenja pravnim uslugama uz naknadu. Kako biste izbegli rizike i bili u skladu sa zakonom, uvek se obratite ovlašćenim pravnim stručnjacima.
Pravna zaštita inovacija i znanja u IT startapima: autorsko pravo, patent i klauzula zabrane konkurencije
Zaštitita softvera
Zašto je važno da IT startap pravovremeno zaštiti ono što razvija?
IT startapi se oslanjaju na inovaciju – bilo da je u pitanju softver, algoritam, mobilna aplikacija ili kompleksan sistem. Ako ono što razvijate nije pravno zaštićeno, rizikujete da neko kopira, preradi ili preuzme ključne delove vašeg rada bez posledica. Upravo zato je važno razumeti kada i kako vaša rešenja stiču pravnu zaštitu. Bilo kao autorsko delo ili kao patent. Kao i koje dodatne mere mogu pomoći u očuvanju konkurentske prednosti, poput klauzule o zabrani konkurencije.
Autorsko pravo: štiti softver i pripremne materijale
Šta se štiti kao autorsko delo?
Po Zakonu o autorskom i srodnim pravima, softver je autorsko delo ako je „originalna duhovna tvorevina izražena u određenoj formi“ (član 2). To znači da vaš izvorni kod, korisnički interfejs, prateća dokumentacija i čak pripremni materijali mogu biti zaštićeni – sve dok nose pečat vaše autorske originalnosti.
➡ Primer 1: Programer razvija mobilnu aplikaciju za zdravstveni monitoring. Ukoliko je sam osmislio kod i arhitekturu, a sve je dokumentovano – celokupan materijal automatski uživa zaštitu kao autorsko delo.
➡ Primer 2: Tim UI dizajnera kreira prototip interfejsa u Figma okruženju – ako je taj prototip originalan, on je takođe autorsko delo, bez obzira što softver još nije gotov.
📌 Zaštita nastaje automatski – nije potrebno registrovati autorsko pravo, ali se registracija preporučuje kao dokaz u slučaju spora.
Patent: štiti tehničko rešenje – ali ne ideju
Kada je moguće zaštititi softver kao patent?
Zakon o patentima (čl. 5 i 9) navodi da se kao patent može štititi tehničko rešenje koje je novo, ima inventivni nivo i industrijsku primenljivost. Sami algoritmi i ideje nisu patentabilni – ali ako vaš softver rešava tehnički problem (npr. unapređuje sigurnost sistema, način enkripcije, upravljanje hardverom), moguće je podneti prijavu za patent.
➡ Primer 1: Tim razvija sistem za automatsko prepoznavanje pretnji u IoT uređajima na osnovu bihevioralne analize – moguće je podneti zahtev za patent, jer rešenje ima tehnički karakter.
➡ Primer 2: Softver koji generiše memes na osnovu popularnih šablona – neće biti predmet patenta jer nema tehnički efekat u smislu unapređenja tehnologije.
📌 Prijava patenta se podnosi Zavodu za intelektualnu svojinu. Prethodno treba sprovesti ispitivanje novosti u bazi Svetske organizacije za intelektualnu svojinu (WIPO).
Klauzula zabrane konkurencije: čuvanje znanja u firmi
Kako sprečiti da znanje ode kod konkurencije?
U uslovima kada je programerski kadar deficitaran, startapi se često suočavaju sa odlaskom ključnih ljudi koji znaju kako firma „diše“. Klauzula o zabrani konkurencije reguliše to da zaposleni – za vreme i nakon prestanka radnog odnosa – ne može raditi za konkurenciju ili osnovati sopstveni startap u istoj oblasti.
Prema Zakonu o radu (član 161), da bi ova klauzula bila važeća:
- mora biti ugovorena pisanim putem,
- odnosi se na najviše dvanaest meseci nakon prestanka rada,
- i zaposleni mora za to primati odgovarajuću novčanu naknadu.
➡ Primer 1: Startap ugovara sa backend developerom klauzulu zabrane konkurencije na 6 meseci uz 30% osnovne zarade mesečno kao naknadu. Klauzula je punovažna.
➡ Primer 2: Klauzula zabranjuje rad u istoj industriji bez vremenskog ograničenja i bez naknade – nije važeća i može se poništiti pred sudom.
📌 Najefikasnije je ovu klauzulu ugraditi direktno u ugovor o radu, uz jasno definisane konkurentske aktivnosti i period zabrane.
Zaključak: Pravna zaštita nije luksuz – već nužnost
Startapi se često fokusiraju isključivo na proizvod i tržište, zanemarujući pravnu osnovu zaštite onoga što su stvorili. Kombinacijom autorskog prava, patenta i ugovornih mehanizama, moguće je zaštititi proizvod, znanje i ljudske resurse. Ulaganje u pravnu sigurnost startapa nije prepreka – to je preduslov za njegov održiv rast i izlazak na globalno tržište.
https://www.paragraf.rs/propisi/zakon_o_patentima.html
https://www.paragraf.rs/propisi/zakon_o_autorskom_i_srodnim_pravima.html
Bezbednost i zdravlje na radu: Šta morate da uradite UŽASNO BRZO da izbegnete ogromne kazne?
Bezbednost i zdravlje na radu.
Zamislite ovo: Inspekcija nailazi nenajavljeno u vašu firmu. Traži dokumentaciju o bezbednosti na radu, a vi nemate ništa spremno. Kazna? Do 2 MILIONA DINARA za mikro preduzeća, a za veće firme – još više.
Da li ste sigurni da nećete biti sledeći?
Zakon o bezbednosti i zdravlju na radu (ZZNR) je na snazi, a rok za usklađivanje je istekao. Ali još uvek možete izbeći katastrofu – ako HITNO PREDUZMETE AKCIJU.
Evo šta vam URGENTNO treba:
1. Šta vas bukvalno uništava ako ovo zanemarite?
Neispunjavanje obaveza može dovesti do:
✔ Novčanih kazni od 50.000 do 2.000.000 dinara (zavisi od veličine firme)
✔ Privremenog zaustavljanja rada dok se ne ispravi sve
✔ Krivične odgovornosti ako se neko povredi ili pogine zbog vašeg nemara
Primer iz prakse:
*Preduzeće iz Novog Sada nije imalo procenu rizika. Radnik se teško povredio. Kazna? 1,5 MILIONA dinara + sudski proces.
2. Šta KONKRETNO morate da uradite? (Korak po korak)
✔ Obavezni dokumenti koje inspekcija TRAŽI
- Procena rizika (mora biti pisana i ažurna)
- Plan za hitne situacije (požar, nesreće)
- Evidencija obuka zaposlenih (mora biti potpisana)
- Zdravstveni pregledi (pre zapošljavanja i periodično)
✔ Obuka zaposlenih – ne možete da je zaobiđete
Svaki radnik MORA da prođe obuku o:
- Rukovanju opremom
- Postupanju u nuždi
- Zaštiti od štetnih faktora
Bez obuke = kazna.
✔ Zaštitna oprema – besplatno za radnike
Ako vaši ljudi rade u opasnim uslovima, DUŽNI STE da im obezbedite:
- Šlemove, zaštitne naočare, rukavice
- Odeću otpornu na vatru ili hemikalije
- Disanje za zaštitu od prašine i gasova
3. „Ali ja nemam vremena / ne znam kako / skupo je…“
Razumemo. Ali evo tri rešenja:
Opcija 1: Uradite sami (ali rizikujete greške)
Možete pokušati da sami sastavite dokumentaciju. Ali ako inspekcija nađe nedostatke – kazna je sigurna.
Opcija 2: Platite konsultanta
Cena? Zavisi od veličine vašeg privrednog društva.
Opcija 3: Pravna zaštita po fiksnoj ceni
Advokatska kancelarija vam može dati rešenje za bezbednost na radu:
✔ Procena rizika + dokumentacija (spremno za 7 dana)
✔ Obuka zaposlenih (organizujemo za vas)
✔ Zaštita od inspekcija (ako dođu, mi vas branimo)
4. Šta dalje?
Ako ovo ignorišete, inspekcija MOŽE DOĆI SUTRA.
💡 besplatne konsultacije na radivoje.rankovic@gmail.com
https://www.paragraf.rs/propisi/zakon_o_bezbednosti_i_zdravlju_na_radu.html
Šta znači zamrzavanje preduzetničke radnje i kako se sprovodi?
Zamrzavanje preduzetničke radnje ili privremeni prekid poslovanja preduzetnika predstavlja korisnu opciju za one koji žele da privremeno obustave delatnost bez zatvaranja radnje. Ova procedura poznata je kao „promena vremena trajanja preduzetnika“ i sprovodi se pred Agencijom za privredne registre (APR), bez potrebe za navođenjem razloga.
Kako izgleda procedura u praksi?
Preduzetnik podnosi registracionu prijavu promene podataka, uz tzv. Dodatak 06 koji obuhvata prekid i nastavak obavljanja delatnosti. Prijavi se prilaže dokaz o uplati naknade, a cela procedura može se obaviti i elektronski.
Od decembra 2023. sve vrste prijava mogu se podneti elektronski putem portala APR, što značajno pojednostavljuje postupak.
✅ Prema članu 90 Zakona o privrednim društvima, prekid delatnosti se registruje i ne može imati retroaktivno dejstvo. Takođe, preduzetnik mora istaći obaveštenje o prekidu na mestu obavljanja delatnosti.
Ko ima pravo na zamrzavanje posla?
Prema zakonu, samo preduzetnici mogu da zamrznu svoju delatnost. Privremeni prekid poslovanja nije dozvoljen za privredna društva.
Zamrzavanje ne podrazumeva brisanje PIB-a niti zatvaranje radnje, već samo pauziranje obaveza prema državi — osim ako preduzetnik odluči drugačije.
Koliko dugo može trajati mirovanje?
Zakon ne propisuje maksimalno trajanje prekida. Postoji mogućnost da se zamrzavanje prijavi sa unapred određenim datumom početka i završetka, ali i da traje „do ponovnog prijavljivanja“.
🔎 Minimalno trajanje mirovanja je 24 sata. Datum prekida i datum nastavka ne smeju biti isti.
Šta je sa poreskim obavezama?
Za paušalno oporezovane preduzetnike, izmenama Zakona o porezu na dohodak građana od 1. januara 2023. ukinuta je obaveza podnošenja prijave PPDG-1R. APR automatski dostavlja podatke Poreskoj upravi, koja zatim izdaje rešenje o obustavi poreskih obaveza za period mirovanja.
Ako preduzetnik ima dugove, može ih izmiriti pre zamrzavanja ili tražiti reprogram. U periodu mirovanja, po pravilu, ne nastaju nove obaveze.
Kako se ponovo aktivira rad?
Kao i za prekid, nastavak delatnosti se registruje prijavom promene podataka uz dodatak 06. Potrebno je navesti novi datum početka poslovanja i uplatiti taksu. I ovaj postupak moguć je i elektronski.
Praktičan primer
Petar Petrović, preduzetnik koji se bavi edukacijama iz digitalnog marketinga, odlučio je da pauzira radnju tri meseca zbog porodičnih obaveza. Kroz portal APR podneo je prijavu za privremeni prekid sa datumom početka za deset dana unapred. Nakon toga, nije imao nove poreske obaveze, a rad je ponovo prijavio istim putem tri meseca kasnije — sve bez potrebe da gasi ili iznova osniva svoju radnju.
Posebne okolnosti i izuzeci
Za određene delatnosti, poput privatnih zdravstvenih praksi (apoteke, ordinacije), može postojati ograničenje trajanja mirovanja, u skladu sa Zakonom o zdravstvenoj zaštiti.
Takođe, ako se preduzetnica nalazi na trudničkom bolovanju, preporučuje se da pre podnošenja prijave za zamrzavanje kontaktira RFZO radi preciziranja početka mirovanja.
Šta se dešava sa zaposlenima?
Zamrzavanje preduzetničke radnje nije osnov za automatski raskid ugovora o radu. Moguće je:
- Dogovoriti sporazumni raskid,
- Pokrenuti otkazni postupak zbog smanjenog obima posla,
- Ili, u retkim slučajevima, plaćati zarade i doprinose iako se rad formalno ne obavlja.
Razlika u odnosu na zatvaranje radnje
Za razliku od potpunog gašenja, gde preduzetnik gubi svojstvo i mora iznova da registruje radnju i otvori novi PIB, privremeni prekid je reverzibilan i bez trajnih posledica po status preduzetnika.
Zakonska osnova
- Član 88: Preduzetnik može obavljati sve dozvoljene delatnosti koje ispunjavaju propisane uslove.
- Član 90: Obaveza obaveštenja o prekidu i zabrana retroaktivnog evidentiranja.
- Član 91: Gubitak statusa preduzetnika i brisanje iz registra u slučaju trajnog prekida.
- Član 92: Mogućnost nastavka rada u formi privrednog društva.
https://www.paragraf.rs/propisi/zakon_o_privrednim_drustvima.html
Kada poslodavac može da vas uputi na rad u drugo mesto
Upućivanje na rad u drugo mesto-remeštaj zaposlenog u drugo mesto rada regulisan je Zakonom o radu Republike Srbije, konkretno članovima 171. i 173. Međutim, iako zakon na prvi pogled daje jasne smernice, u praksi dolazi do brojnih zloupotreba i nepoštovanja propisa.
Koji su uslovi za zakonit premestaj zaposlenog?
Prema članu 173. Zakona o radu, poslodavac može prebaciti zaposlenog na rad u drugo mesto ukoliko su ispunjena SVA sledeća kumulativna uslova:
- Udaljenost do novog mesta rada je manja od 50 km,
- Organizovan je redovan prevoz koji omogućava blagovremeni dolazak i povratak sa posla,
- Zaposlenom je obezbeđena nadoknada troškova prevoza u visini cene karte javnog saobraćaja,
- Delatnost poslodavca je takve prirode da se redovno obavlja i van sedišta firme ili njenog organizacionog dela.
Ukoliko svi ovi uslovi nisu ispunjeni, potrebno je zaključiti aneks ugovora o radu, u skladu sa članom 171. Zakona, što znači da je potrebna saglasnost zaposlenog.
Šta se dešava u praksi?
U praksi, poslodavci često ignorišu zakonske obaveze. Tako se:
- zaposleni upućuju na rad na velike udaljenosti, bez realne mogućnosti blagovremenog dolaska i povratka,
- ne vrši analiza opravdanosti premestaja,
- zanemaruje činjenica da je moguće obezbediti radnika na drugi način,
- koristi premestaj kao vid kazne za zaposlene koji ukazuju na nepravilnosti.
Na čemu poslodavci najčešće greše?
Sudovi u Srbiji su utvrdili sledeće ključne propuste:
- Nepostojanje stvarne potrebe za premestajem;
- Neopravdan izbor konkretnog zaposlenog (nema obrazloženja zašto baš taj radnik);
- Zanemarivanje bližih radnika, koji bi mogli obavljati posao u novoj jedinici;
- Formalno ispunjeni uslovi, ali bez suštine – npr. prevoz postoji, ali ne omogućava blagovremen dolazak.
Šta mora da sadrži zakonito rešenje o premeštaju?
Rešenje koje donosi poslodavac mora da sadrži:
- Obrazloženje zašto postoji manjak radnika u novoj jedinici;
- Razlog zašto je izabran baš taj zaposleni;
- Proveru postojanja bližih radnika koji mogu biti premešteni;
- Dokaz da su kumulativno ispunjeni svi uslovi iz člana 173 Zakona o radu.
U praksi se najčešće navodi samo fraza „zbog potreba procesa rada“, što sudovi ocenjuju kao nedovoljno i nezakonito.
Dva primera loše prakse
- Premestaj sindikalnog predstavnika iz centralnog sedišta firme u udaljeno pogon, bez obrazloženja i bez ispunjenih uslova iz člana 173. Sud je poništio rešenje kao odmazdu.
- Zaposleni iz Beograda premešten u malo mesto na 48 km udaljenosti, iako je bilo zaposlenih iz obližnjih mesta. Prevoz nije bio organizovan. Sud je zaključio da nije ispunjen uslov „blagovremenog dolaska“.
Relevantna sudska praksa (presude na teritoriji Srbije)
- Presuda Apelacionog suda u Beogradu, Gž1 3456/2021
- Presuda Apelacionog suda u Novom Sadu, Gž1 1122/2020
- Presuda Apelacionog suda u Kragujevcu, Gž1 240/2019
- Presuda Vrhovnog kasacionog suda, Rev2 2714/2018
- Presuda Apelacionog suda u Beogradu, Gž1 889/2023
Zaključak
Premestaj zaposlenog nije dozvoljen bez zakonske osnove i bez detaljnog obrazloženja. Poslodavci koji koriste ovu meru kao vid represije rizikuju poništaj svojih odluka na sudu. Zaposleni imaju pravo da traže zaštitu, uključujući i privremene mere.
Izvori
Da li poslodavac može da vas premesti na drugi posao bez vašeg pristanka?
Privremeni premeštaj – zakonska mogućnost
Premeštaj na drugi posao. Zakon o radu Republike Srbije predviđa mogućnost da poslodavac, u posebnim situacijama, zaposlenog privremeno rasporedi na druge odgovarajuće poslove, bez potrebe za izmenom ugovora o radu. To je moguće samo ako je potrebno da se određeni posao izvrši bez odlaganja, i to najduže 45 radnih dana u periodu od 12 meseci, bez potrebe za aneksom ugovora.
U tom slučaju, zaposleni mora imati istu vrstu i stepen stručne spreme kao za poslove koje redovno obavlja. Zaposleni zadržava osnovnu zaradu sa svog prethodnog mesta ako je to povoljnije za njega, a ako su novi poslovi bolje plaćeni – ima pravo na uvećanu zaradu.
Primer iz prakse
Petar Petrović, zaposlen kao pravnik kod jednog poslodavca, ima ugovorenu poziciju u sektoru za ugovore. Kada je koleginica iz HR sektora odsustvovala, poslodavac mu je usmeno naložio da obavlja i njene poslove. Međutim, za te poslove potrebna je ekonomska, a ne pravna stručna sprema.
Petar je odbio nalog pozivajući se na član 171 Zakona o radu, koji dozvoljava premeštaj samo ako se i dalje radi o poslovima u okviru iste vrste i istog stepena stručne spreme.
Kada je premeštaj nezakonit?
Premeštaj je nezakonit ako:
- zaposleni nema istu vrstu i stepen stručne spreme za novi posao;
- posao nije hitan i ne zahteva momentalno izvršenje;
- zaposleni nije dobio rešenje u pisanoj formi (ako je u pitanju privremeni raspored);
- ili ako se premeštaj pokušava sprovesti trajno, bez ponude aneksa ugovora o radu.
Sudska praksa
- Rešenje VKS Rev2 2101/2021 od 14.10.2021.
Vrhovni kasacioni sud je poništio otkaz zaposlenoj koja je odbila trajni premeštaj na niže rangirano radno mesto, jer joj nije bio ponuđen aneks ugovora u skladu sa članom 172 Zakona o radu. - Presuda VKS Rev2 2123/2020 od 24.3.2021.
Sud je zauzeo stav da je nezakonito premeštanje zaposlenog iz sektora marketinga u proizvodnju, iako je poslodavac tvrdio da oba mesta traže višu stručnu spremu. Sud je ocenio da se radi o različitim vrstama stručnosti. - Presuda VKS Rev2 2429/2019 od 10.6.2020.
Zaposleni je premesten bez pisanog rešenja i na posao niže stručne spreme. Sud je naložio vraćanje na prethodno radno mesto i isplatu razlike u plati.
Zaključak
Zaposleni može da bude premešten samo ako novi posao:
- odgovara njegovoj stručnoj spremi (vrsti i stepenu),
- ne predstavlja degradaciju,
- i ako je u skladu sa zakonskim procedurama.
U suprotnom, zaposleni ima pravo da odbijanje takvog naloga ne bude osnov za otkaz. Pre bilo kakvog potpisivanja aneksa ili prihvatanja naloga – preporučuje se pravna konsultacija.